hrvatski

Urbana glazba kao predmet hrvatskog etnomuzikološkog istraživanja

Naslov je nastao variranjem Bezićevog programatskog članka iz 1977. godine “ Dalmatinska folklorna gradska pjesma kao predmet etnomuzikološkog istraživanja” . Čitajući iznova taj članak, kao i pojedine druge, međunarodno utjecajne začetničke radove urbane etnomuzikologije (Nettl, Reyes, Finnegan), te pridodajući tomu iskustvo i znanje o stanju domaćeg istraživanja u posljednjih dvadesetak godina, pokušat ću razmotriti kako je ideja urbanosti sudjelovala u oblikovanju kanona i praksi istraživanja, kako se odnosi prema studijima popularne glazbe i glazbe (manjinskih) zajednica te kako se etnomuzikološka urbanost odnosi prema onoj muzikološkoj. “ Urbanost” je pripomogla pripuštanju mnogolikih zajednica i glazbi u okvir istraživanja, ali i ojačala (muzikološko-etnomuzikološki i širi društveni) nazor o naprednosti i vrijednosti djela stvorenih u urbanoj sredini. Naročito je to razvidno ako se ne gleda toliko na deklarativne programe koliko na svakodnevicu etnomuzikološkoga pozicioniranja i činjenja. Zazor Pervanova “ Serbus Zagreba” (kao primjera seljačke glazbe zabodene u srce hrvatske urbanosti), premda očito istodobno i njegova privlačnost, čini se da su dugovječnim dijelom hrvatske društvene putanje, uključivo i njezin etnomuzikološki ogranak.

urbana glazba; etnomuzikologija; Hrvatska

nije evidentirano