hrvatski

Prilozi rješavanju problema automatskog prevođenja korištenjem teorije formalnih jezika

Prijevod je svaki uređen par riječi odgovarajućih jezika. Problem automatskog prevođenja može se opisati kao problem određivanja potpune relacije prevođenja na temelju skupa poznatih prijevoda. U prvom poglavlju se definiraju pojmovi faktora riječi, faktora jezika, faktorizacije, usklađene faktorizacije i sintaktičke ekvivalencije uz kontrolni jezik. Pokazuje se veza između šetnji u grahu i određenih tipova faktorizacije. Drugo poglavlje bavi se udaljenošću faktorizacija riječi. Poopćavaju se pojmovi Hammingove odnosno Levenshteinove udaljenosti. Pomoću udaljenosti faktorizacija definira se udaljenost riječi. Razmatra se problem usklađivanja duljina faktorizacija. U trećem poglavlju se uvodi pojam formalnog reda i pokazuje kako se tvrdnje izrečene pomoću formalnih jezika poopćavaju za slučaj formalnih redova (polinoma). Istaknuta je važnost strukture poluprstena za problem automatskog prevođenja. U četvrtom poglavlju se razmatraju konačni jezici i metrike odnosno pseudometrike na takvim jezicima. Pokazuje se da se pri automatskom prevođenja pomoću pseudonorme definirane na riječima jezika može konstruirati metrika na reduciranom skupu riječi tog jezika. U petom poglavlju se provode dvije originalne konstrukcije za definiranje metrike na konačnim jezicima. Prvi postupak se temelji na relaciji susjedstva, dok se drugi postupak temelji na konstrukciji minimalnog konačnog automata. Pri tome se koriste metrike odozgo omeđene preslikavanjem. Na taj se način za svaki jezik mogu definirati barem dvije netrivijalne metrike određene samim tim jezikom. U šestom poglavlju povezan je pojam kardinalnog produkta grafova s problemom automatskog prevođenja. Primjerom je pokazano kako se jedna poznata metoda određivanja značenja riječi može formulirati pomoću takozvanog vektora bridne razlike.

teorija formalnih jezika

nije evidentirano