hrvatski

Genotoksičnost Okratoxina A i bovericina u in vitro uvjetima

Okratoksin A (OTA) i bovericin (BEA) su svjetski rasprostranjeni mikotoksini odnosno sekundarni metaboliti različitih vrsta plijesni koje kontaminiraju kukuruz i njegove prerađevine. Izazivaju čitav niz patoloških promjena in vivo i in vitro. U ovom radu je ispitan njihov genotoksični učinak i interakcije na PK15 stanicama (epitel bubrega svinje) i uzorku pune krvi čovjeka (humani limfociti), alkalnim komet testom. OTA i BEA su aplicirani pojedinačno i u kombinaciji, u koncentracijama: BEA 0, 1 μ M i 0, 5 μ M te OTA 1 μ M i 5 μ M. Najbolji pokazatelj stupnja oštećenja DNA je repni moment. Nakon 24-satnog izlaganja PK15 stanica OTA i BEA, dolazi do statistički značajnog povećanja repnog momenta u svim pokusnim skupinama u odnosu na kontrolu (68-1235%). Za pojedinačne toksine, dolazi do povećanja istog ovisno o dozi te je BEA toksičniji od OTA. Humani limfociti su pokazali manju osjetljivost, ali također dolazi do povećanja repnog momenta ovisno o dozi i vremenu izlaganja (nakon 1 sata za 82– 155%, a nakon 24 sata za 109-246%). Ispitivanjem interakcija dobiven je sinergistički učinak u skupini PK15 stanica tretiranih s kombinacijama BEA+OTA (0, 5+1 μ M) i BEA+OTA (0, 5+5 μ M), a u svim ostalim slučajevima aditivni učinci. Dokazani genotoksični potencijal OTA potvrđen komet testom moguće je posljedica oksidacijskog stresa, ali i nekog drugog mehanizma kao što je biotransformacija OTA putem specifičnih izoformi citokroma P450. Za BEA je ovo prvo izvješće o njegovoj genotoksičnosti potvrđeno komet testom. Na temelju dokazanih interakcija subcitotoksičnih koncentracija BEA i OTA može se pretpostaviti da bi istodobni kronični unos ovih mikotoksina putem hrane mogao uzrokovati oštećenja DNA i mutagenost te time pridonijeti nefrotoksičnosti i karcinogenezi u životinja i ljudi.

Okratoksin A; bovericin; interakcije; genotoksičnost; komet test; PK15 stanice; humani limfociti

nije evidentirano