engleski

PREPARATION AND CHARACTERIZATION OF A POLYMER NANOCOMPOSITE MATERIAL

Anorganska se punila ugrađuju u polimernu matricu radi poboljšanja svojstava matrice. Svojstva nastaloga kompozitnog materijala u velikoj mjeri ovise ne samo o svojstvima punila i polimera, nego i o kvaliteti dodira i svojstvima granice faza polimer/punilo. Posebice velika dodirna površina ostvaruje se uporabom punila manje veličine čestica. Granični su primjer tzv. nanokompozitni materijali, punjeni česticama nanometarske veličine. Praktičnu poteškoću predstavlja kvalitetno umješavanje, dispergiranje, nanočestica u plastomernu matricu zbog kohezije nanoprašaka i nekompatibilnosti organske i anorganske faze. Stoga je u ovom radu primijenjena metoda in situ polimerizacije, pri kojoj se punilo miješa s monomerom, a polimerizacija se inicira nakon umješavanja. Kao potencijalno nanopunilo za polistiren, poli(metil-metakrilat) i njihove kopolimere pripravljen je Ca4Al2(OH)12(C6H5COO)2×H2O (tetrakalcijaluminat hidrat modificiran benzoatnim anionima, CABZ) iz razreda anorganskih faza slojevite strukture. Punilo je karakterizirano metodom rendgenske difrakcijske analize (XRD), infracrvenom spektroskopijom (FTIR) te metodama toplinske analize (diferencijalna pretražna kalorimetrija / termogravimetrijska analiza, DSC/TGA). XRD je pokazao početno raslojavanje punila kao posljedicu ugradnje benzoatnih aniona između anorganskih slojeva. Pripravljeno punilo umiješano je s monomerom stirena, pri čemu se pretpostavilo da će ugrađeni benzoatni anioni pridonijeti penetraciji monomera među slojeve punila i njegovom daljnjem raslojavanju. In situ polimerizacija stirena inicirana je toplinski. Nastali kompozitni materijal karakteriziran je XRD, FTIR, DSC i TGA metodama. XRD pokazuje nestanak karakteristične slojevite strukture punila, što upućuje na nastanak nanokompozitnog materijala. Debljina jednoga sloja punila iznosi 0, 4 nm.

Polymer nanocomposites; Layered double hydroxides

nije evidentirano