hrvatski

Metodologije za identifikaciju oštećenja konstrukcije na osnovu dinamičkih mjerenja

Modeliranje ponašanja stvarnih konstrukcija je složeno i sadrži mnoge nepoznate veličine: način gradnje, ugrađeni materijal, raspodjela mase i krutosti, stanje konstrukcije, itd. koje je nužno pretpostaviti. Ove nepoznanice čine nerazumnima primjenu složenih matematičkih modela, jer loši ulazni rezultati vode ka lošim izlaznim rezultatima, bez obzira na točnost primijenjenih matematičkih modela. Pojednostavnjeni modeli koji se baziraju na primjeni eksperimentalnih rezultata daju bolje uvide u stanje materijala i konstrukcija. Kvantitativno određivanje stvarnog stanja konstrukcije moguće je mjerenjem dinamičkog odgovora na ograničenom broju mjernih mjesta. Dinamičkim ispitivanjem dobivaju se: vlastite frekvencije, forme i koeficijenti prigušenja koji predstavljaju osobnu iskaznicu konstrukcije i sadrže u sebi sve bitne podatke o konstrukciji. Poznato je da se praćenjem stanja dinamičkih karakteristika dobiva dobra informacija o trenutnom stanju konstrukcije u eksploataciji. Moguće je na temelju razlike stanja dinamičkih karakteristika između dvaju razdoblja odrediti promjene krutosti konstrukcije odnosno ocijeniti mjesto i intenzitet oštećenja koja su u međuvremenu nastala. U radu su prikazane metodologije za identifikaciju i kvanitifikaciju intenziteta oštećenja na stvarnoj konstrukciji, a koja su bazirane na provedenim dinamičkim mjerenjima ambijentalnim vibracijama. Metodologije su kalibrirane i provjeravane na jednostavnim matematičkim i eksperimentalnim modelima s jednim i s tri stupnja slobode.

Metodologija; stanje konstrukcije; identifikacija stanja; dinamička svojstva konstrukcije; procjena oštećenja

nije evidentirano