hrvatski

Rezistentna arterijska hipertenzija

Rezistentna arterijska hipertenzija (RAH) definira se kao nemogućnost postizanja ciljnih vrijednosti arterijskog tlaka unatoč upotrebi tri antihipertenzivna lijeka od kojih je jedan obvezno diuretik. Učestalost RAH nije poznata, ali se na osnovu opservacijskih i velikih kliničkih kontroliranih studija ishoda antihipertenzivnog liječenja, pretpostavlja da u općoj populaciji iznosi oko 5%. Uzroci RAH mogu se podijeliti na prividne (nepridržavanje preporučenog liječenja, neadekvatno doziranje lijeka, nepravilnosti u mjerenju arterijskog tlaka, pseudohipertenzija, hipertenzija bijelog mantila) i prave (pridružena stanja kao npr. pretilost, neadekvatan barorefleksni luk, interakcije s drugim lijekovima kao npr. nesteroidni antireumatici, hipervolemija, sekundarna arterijska hipertenzija i genetske varijacije). U patogenezi RAH istaknuto mjesto zauzima aldosteron: prvenstveno svojim vazokonstriktornim učinkom i mogućnošću mijenjanja vaskularne popustljivosti. Nakon temeljite kliničke obrade uz standardni pristup liječenju nove studije ukazuju na dodatno značajno sniženje arterijskog tlaka dodavanjem antagonista aldosterona.

rezistentna arterijska hipertenzija; aldosteron

nije evidentirano