hrvatski

Međunarodne norme licenciranja letačkog osoblja

Zračni promet je najreguliranija grana prometa, bez obzira o veličini i namjeni zrakoplova ili državi njegove pripadnosti. Zrakoplovna regulativa globalno je određena Konvencijom o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu (Čikaška konvencija) iz 1944. godine. Primjena međunarodnih normi i preporuka, usvojenih u aneksima Konvencije, obvezna je za države ugovornice, ali uz mogućnost objave primjedaba odnosno izvjesnih odstupanja u nacionalnoj regulativi. Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva – ICAO danas je najvažnija međunarodna vladina organizacija zračnog prometa. Globalne norme i preporuke o licenciranju posada zrakoplova navedene su u Aneksu 1 Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu. Države članice ICAO-a dužne su obavjestiti Organizaciju o svakom odstupanju nacionalne regulative od Standarada Aneksa, a poželjno je i obavjestiti Organizaciju i o odstupanjima od Preporuka. Svakako najvažniji regionalni upravno-organizacijski mehanizam zračnog prometa onaj je SAD-a, države s najrazvijenijim sustavom zračnog prometa u cjelini. Federalni zrakoplovni ured (Federal Aviation Administration – FAA) vladino je tijelo odgovorno za sigurnost civilnog zrakoplovstva. Osnovna funkcija FAA-a je dvostruka: promicati razvoj civilnog zrakoplovstva i osigurati sigurno odvijanje zračnog prometa. Uredbe koje se odnose na licenciranje letačkog osoblja i način rada škola letenja u SAD su dane u Federalnim zrakoplovnim uredbama (FAR) Dio 61 i 141. Federalna zrakoplovna uredba 61 definira zahtjeve za certifikaciju pilota i instruktora letenja. Ona opisuje zahtjeve, aeronautičko znanje, letačko iskustvo, i ograničenja za svaku od dozvola i ovlaštenja koje pilot može dobiti, dok uredba 141 opisuje regulativu koja se tiče škola letenja i ostalih certificiranih agencija. Za hrvatsku najvažniji regionalni upravno-organizacijski mehanizam onaj je europski: Zajednička zrakoplovna uprava (Joint Aviation Authorities – JAA) priključeno je tijelo Europske konferencije civilnog zrakoplovstva (ECAC) koje predstavlja civilnu zrakoplovnu regulativu u Europskim državama koje su pristale na kooperaciju u razvoju i implementaciji zajedničkih standarada i sigurnosnih procedura. Zajednička zrakoplovna uprava, u svom sadašnjem obliku, izvršava odobrenja, certifikacije i praćenja stanja sigurnosti civilnog zrakoplovstva koristeći članove nacionalnih uprava, koji zadržavaju odgovornost za nacionalno prihvaćanje dozvola i certifikata. Sporazumi koji se odnose na licenciranje letačkog osoblja su trenutno koncipirani kao regulativni Zahtjevi za licenciranje letačkog osoblja (JAR-FCL) i popratne implementacijske procedure (JIP). JAR-FCL podjeljen je u pet dijelova: zahtjevi za licenciranje letačkog osoblja aviona, zahtjevi za licenciranje letačkog osoblja helikoptera, medicinski zahtjevi, zahtjevi za licenciranje inžinjera leta i zahtjevi za licenciranje letačkog osoblja jedrilica i balona. Usporednom analizom normi za izdavanje dozvola letačkog osoblja vidljivo je da se one uvelike razlikuju. Najveća razlika postoji između normi iz Pravilnika o stručnoj spremi, ispitima i dozvolama za rad članova posade vazduhoplova Zakona o zračnoj plovidbi SFRJ i ICAO / JAA normi. JAR-FCL, kao novoustanovljene norme najbliže su preporukama Aneksa 1, dok FAR 61 odražava želju za poticanjem razvoja zrakoplovstva kao jednu od glavnih zadaća FAA. Zračni promet u Republici Hrvatskoj pravno je uređen Zakonom o zračnom prometu, Zakonom o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu, zakonom o zračnim lukama i Zakonom o osnutku hrvatske kontrole zračne plovidbe. Do stupanja na snagu novih podzakonskih propisa, ostaju na snazi podzakonski propisi doneseni na temelju Zakona o zračnoj plovidbi bivše države. Sustav školovanja aeronautičkog kadra (civilnog i vojnog) u Hrvatskoj je početkom 90-ih godina inkorporiran u studijske programe Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Programi školovanja aeronautičkog i aeroprometnog kadra usklađeni su s ICAO-normativom, čiji su minimumi zahtjeva inkorporirani u okvire specifičnih uvjeta hrvatskoga visokoškolskog sustava (zakonskih odredaba vezanih za znanstvene i stručne studije odnosno verifikaciju studijskih programa). Za potpunu integraciju Hrvatske u europski sustav zračnog prometa potrebno je razriješiti probleme nastale procesom osamostaljenja i tranzicije, kao što su neusklađenost nacionalne zrakoplovne regulative, neprihvatljivost nasljeđenog upravno-organizacijskog sustava i nedostatak profiliranog stručnog kadra. Novi pravilnik o licenciranju posada zrakoplova, koji bi zamjenio Pravilnik o stručnoj spremi, ispitima i dozvolama za rad članova posade zrakoplova Zakona o zračnoj plovidbi bivše države, mora biti u skladu s JAR-FCL normama kao izraz strateške opredjeljenosti Hrvatske euroatlantskim integracijama. U svijetlu postojećih trendova školovanja pilota izvan matične zemlje Hrvatska ima značajan potencijal u zadovoljavanju ogromnog europskog tržišta školovanja pilota. Komparativne prednosti Hrvatske u odnosu na ostale države zapadne i srednje Europe su bolji vremenski uvjeti, postojanje odgovarajuće infrastrukture, manja udaljenost od prekomorskih konkurenata i jeftinija radna snaga, dok bi potencijalna korist za Hrvatsku bila u direktnim prihodima od korištenja aerodroma i usluga kontrole leta, većem iskorištenju postojeće infrastrukture, povećanju isplativosti planiranih otočnih aerodroma, proširenju hrvatske turističke ponude, privlačenju stranog kapitala i povećanju broja radnih mjesta za lokalno stanovništvo (pogotovo na otocima). Međutim, osnovni uvjet koji Hrvatska mora zadovoljiti kako bi konkurirala na europskom tržištu školovanja letačkog osoblja članstvo je u JAA, a samim time i prilagođenost podzakonskih propisa vezanih uz licenciranje zrakoplovnih posada JAR-FCL.

Licenciranje letačkog osoblja; normativni sustavi ICAO/JAR/FAR; opći zahtjevi za stjecanje dozvola letačkog osoblja; opseg dozvole; valjanost; produljenje i obnavljanje dozvole

nije evidentirano