hrvatski

Urbana tradicija u Slavoniji

Nagomilana i raspršena energija na prijelazu stoljeća i unutar je prostora hrvatske književnosti dočekala, pa i potakla stanje usustavljivanja, tipologijskih nacrta, ponovljenog čitanja baštine i suvremenosti, ponovnog ovjeravanja i provjeravanja mjesta i značenja pojedinih autora unutar dijakronijskih i sinkronijskih vrijednosnih nizova. Ukoliko je zaokupljenost takvog istraživanja vezana uz književno-kulturnu sliku Slavonije, njezinih urbanih prostora, onda se širi književno-kulturni prostor Hrvatske promatra kao dinamična, složena cjelina koja se sastoji od niza kulturnih polja razvijanih različitim brzinama. Dinamika književne produkcije, s obzirom na povijesno-političku i kulturnu kontaktnost, ni u kulturnim poljima niti u prostorima hrvatskog konteksta nije ujednačena. Cilj je istraživanja prikazati unutar svakog književnog razdoblja dinamiku književnog razvijanja slavonskih urbanih lokaliteta: Iloka, Vukovara, Vinkovaca, Županje, Osijeka, Đakova, Slavonskog Broda, Nove Gradiške i Požege u odnosu na širi srednjoeuropski kontekst, odmake i primake slavonske književnosti temeljnim poetološkim smjernicama srednjoeuropske književnosti u razdoblju od 18. stoljeća, kada spomenuti toponimi utemeljivanjem političko-administrativnih i kulturnih (ponajviše crkvenih) institucija dobivaju odlike urbanih prostora, pa sve do kraja 20. stoljeća. Istraživanje je metodologijski postavljeno na način da kroz nacrtnu interpretaciju književnih djela najznačajnijih književnika slavonskog prostora uz pripadajuću periodiku te tiskarstvo prepozna, potvrdi i ovjeri razvoj urbanih lokaliteta u Slavoniji.

Slavonija; urbani lokaliteti; književnost; kultura; baština; suvremenost

nije evidentirano