hrvatski

Marul i Držić

Rad govoreći o Marulićevim danima, festivalu hrvatske drame i autorskog kazališta, odgovara na pitanje treba li nam, uopće, tako koncipiran festival? Smatramo kako je kvalitativna razina Marulićevih dana već unaprijed limitirana činjenicom da tijekom jedne sezone ne nastane toliko kvalitetnih predstava temeljenih na djelima hrvatskih pisaca koliko bi ih za potrebe pristojnoga godišnjeg festivala nacionalne drame nužno trebalo. Dvadeset i sedam je hrvatskih kazališta premijerno izvelo 116 predstava, od čega su njih 52 rađene prema djelima domaćih pisaca. Kada od tog broja odbijemo 26 lutkarskih i dječjih predstava, te mu dodamo rijetka uprizorenja domaćih drama u produkciji neovisnih, u ITI-jev bilten neuvrštenih, hrvatskih kazališta, te poneko inozemno uprizorenje hrvatske drame, ispada da se desetak predstava koliko ih obično dolazi na Marulićeve dane izlučuje iz &laquo ; ; baze&raquo ; ; od trideset do četrdeset projekata. Tu zaprepašćujuće malenu brojku dodatno relativizira pomisao na osrednju, pa i nisku, kvalitativnu razinu popriličnog dijela tih predstava, te činjenica da su neke od njih rađene kao komercijalni proizvodi za &laquo ; ; dnevnu potrošnju&raquo ; ; . Ono što ostaje nije, dakako, dovoljno za festival ujednačene vrijednosti, pa se Marulićevi dani nužno moraju &laquo ; ; baviti&raquo ; ; i predstavama koje bi po svojoj kvaliteti teško mogle dobiti pozivnicu na bilo koji drugi, ozbiljno koncipirani kazališni festival. Pozitivna stvar koju valja očuvati jest da se na samom početku festivala objavljuju dobitnici nagrade Ministarstva kulture Republike Hrvatske Marin Držić za najbolji novi dramski tekst te se zadnjih godina priređuje koncertno čitanje nagrađenih drama tijekom Marulićevih dana.

Marulićevi dani; suvremena drama i kazalište; Nagrada Marin Držić; najbolji dramski tekst

nije evidentirano