hrvatski

Glagolsko vrijeme i način u noveli "Misao na vječnost" Janka Leskovara

U radu se analizira novela Misao na vječnost hrvatskog autora Janka Leskovara na koju se primjenjuje metoda Haralda Weinricha predložena u djelu Tempus. Besprochene und erzählte Welt. Autor u tome djelu analizira glagolska vremena i njihovu ulogu u književnom tekstu. Njegova metoda dijeli glagolska vremena na ona koja pripadaju raspravljanomu svijetu i ona koja pripadaju pripovijedanomu svijetu. Sa stajališta jezične perspektive autor smatra da književni tekst donosi određenu informaciju koja može biti obnovljena informacija (retrospektiva), informacija koja pripada tzv. nultome stupnju i anticipirana informacija (predviđanje). Kada se glagolsko vrijeme grupira prema isticanju u tekstu, dobivaju se dvije grupacije: glagolska vremena koja se pojavljuju u prvome planu i glagolska vremena koja se pojavljuju u pozadini. Nakon dobivenih rezultata, moći će se otkriti o kakvom se tekstu radi, koliki je stupanj napetosti u tekstu, kakav tip informacije većinom pruža tekst i koja je vremenska kategorija najvećim dijelom zastupljena i zašto. Rezultati analize glagolskih vremena velikim će dijelom opisati stilistička obilježja teksta.

budućnost; glagolsko vrijeme; pripovijedani svijet; pozadina; prošlost; prvi plan; raspravljani svijet; sadašnjost; sjećanje; zaborav

nije evidentirano