hrvatski

Pripisivanje uzročnosti vlastitog delinkventnog ponašanja mladih

Cilj ovog istraživanja je konstruirati Skalu atribuiranja vlastitog delinkventnog ponašanja mladih, te temeljem konstruirane Skale utvrditi čemu mladi pripisuju uzroke svojeg delinkventnog ponašanja, istražiti eventualne razlike u atribuiranju vlastitog delinkventnog ponašanja s obzirom na vrstu tretmana, učestalost činjenja kaznenih djela, duljinu činjenja kaznenih djela i dob početka delinkventnog ponašanja, te istražiti povezanost između manifestiranog rizičnog i delinkventnog ponašanja s pripisivanjem uzročnosti takvog ponašanja. U istraživanju se polazi o koncepta kriminogenih rizika i potreba te od Weinerove teorije atribucija. Tako je dobivene faktore na Skali atribuiranja moguće klasificirati na dvije dimenzije Weinerovog pristupa atribucijama: lokus uzročnosti i stabilnost. Konstruirana Skala atribuiranja vlastitog delinkventnog ponašanja mladih sastoji se od 12 faktora i dvije subskale: internalna i eksternalna. Internalna subskala sastoji se od četiri faktora: (1) Antisocijalne tendencije, (2) Osobna frustracija, (3) Podložnost vršnjacima, (4) Nepromišljenost. Eksternalna subskala sastoji se od osam faktora: (1) Siromaštvo i materijalna dobit, (2) Loši obiteljski odnosi, (3) Droga, (4) Alkohol, (5) Antisocijalni vršnjaci, (6) Permisivnost roditelja, (7) Situacija i (8) Pretjerana kontrola i nadzor roditelja. U istraživanju je sudjelovalo 335 muških mladih počinitelja kaznenih djela s područja Republike Hrvatske koji se nalaze u tretmanu centara za socijalnu skrb, domova za odgoj djece i mladeži, odgojnih ustanova, odgojnog zavoda te maloljetničkog zatvora. Podjednak broj ispitanika nalazio se u institucionalnom (56, 1%) i izvaninstitucionalnom (43, 9%) tretmanu. Raspon dobi ispitanika kreće se od 14 do 21 godine života (M=17, 1 ; SD=1, 858). Primijenjen anketni upitnik sastoji se od nekoliko instrumenata. To su: Modificirana verzija Upitnika samoiskaza rizičnog i delinkventnog ponašanja mladih (Ajduković, Ručević, Šincek, 2008), Skala atribuiranja vlastitog delinkventnog ponašanja mladih i Upitnik samoiskaza o 15 rizičnih čimbenika za delinkventno ponašanje koji su posebno konstruirani za ovo istraživanje te pitanja o učestalosti činjenja kaznenih djela, duljini činjenja kaznenih djela, kontaktima s policijom i sudom, te o nekim važnijim obilježjima obitelji i roditelja. Kako bi se ostvarili istraživački ciljevi korištene su sljedeće metode za obradu podataka: deskriptivna statistika, faktorska analiza, t-test za zavisne i nezavisne uzorke, analiza varijance (ANOVA), multivarijantna analiza varijance (MANOVA), diskriminacijska analize te kanonička-korelacijska analiza. Rezultati istraživanja pokazuju kako na razini cijelog uzorka ispitanici najviše pripisuju uzroke svojeg delinkventnog ponašanja vlastitoj nepromišljenosti i situacijskim čimbenicima. U nešto manjoj mjeri pripisuju svoje ponašanje druženju s antisocijalnim vršnjacima, osobnoj frustraciji i podložnosti vršnjacima. U najmanjoj mjeri, pripisuju svoje ponašanje obiteljskim čimbenicima kao što su loši obiteljski odnosi, permisivnost roditelja te pretjerana kontrola i nadzor roditelja. Također, na razini cijelog uzorka, mladi malo pripisuju svoje delinkventno ponašanje konzumiranju droga. Rezultati ovog istraživanja također pokazuju da mladi u većoj mjeri pripisuju svoje delinkventno ponašanje internalnim čimbenicima (vlastitim obilježjima), u odnosu na eksternalne, odnosno vanjske čimbenike. Rizičniji maloljetnici razlikuju se od manje rizičnih delinkvenata u načinu atribuiranja vlastitog delinkventnog ponašanja na način da više pripisuju svoje ponašanje vlastitim antisocijalnim tendencijama, osobnoj frustraciji, druženju s antisocijalnim vršnjacima, siromaštvu i materijalnoj dobiti kroz činjenje kaznenih djela, te utjecajima droge i alkohola. Svi maloljetnici jednako visoko pripisuju svoje delinkventno ponašanje nepromišljenosti i situaciji. Maloljetnici koji intenzivno i često čine raznolike oblike prekršaja i kaznenih djela (od najlakših do najtežih) svoje delinkventno ponašanje pripisuju najviše drogi, antisocijalnim tendencijama, siromaštvu i materijalnoj dobiti, antisocijalnim vršnjacima, alkoholu i osobnoj frustraciji. Maloljetni koji manifestiraju nepoželjna normativna ponašanja, čine prekršaje i lakše delikte te imovinska kaznena djela, svoje ponašanje atribuiraju nepromišljenosti, antisocijalnim tendencijama, antisocijalnim vršnjacima, osobnoj frustraciji i situaciji. Maloljetnici koji manifestiraju samo nepoželjna normativna ponašanja atribuiraju svoje ponašanje lošim obiteljskim odnosima, alkoholu i situaciji. Dobiveni rezultati interpretirani su u kontekstu mogućnosti primjene i koristi konstruiranog instrumenta za tretmanske intervencije prema maloljetnim delinkventima, te kroz teorijski koncept rizičnih i zaštitnih čimbenika delinkventnog ponašanja. Ovo istraživanje, kao i praktična primjena ovog instrumenta temelji se na identificiranju korisničke perspektive za bolje razumijevanje ponašanja maloljetnika i planiranje tretmanskih intervencija.

maloljetnička delinkvencija; rizični čimbenici; atribucije; samoiskaz

nije evidentirano