hrvatski

Transkrestalni pristup podizanja dna maksilarnog sinusa tehnikom balona

Najčešće indikacije koje zahtijevaju kirurški pristup, tj. ugradnju dentalnih implantata, jesu distalne parcijalne bezubosti. No, kod 75% pacijenata ponekad nije moguća ugradnja bez prethodne koštane augmentacije. U gornjoj čeljusti to su slučajevi kada manjka prostor zbog ranog gubitka zuba posteriorne regije te se spušta dno maksilarnog sinusa. Tada pristupamo elevaciji jednim od dvaju načina (lateralni ili transkrestalni pristup), ovisno o indikacijama. Kod transkrestalnog pristupa elevacije dna maksilarnog sinusa stvaramo fenestru na hrptu alveolarnog grebena, osteotomskom tehnikom imobiliziramo manji koštani fragment (1 mm) u novonastaloj alveoli te uz pomoć jednokratne šprice s fiziološkom otopinom i balon kateterom postavljenim na nju, podižemo dno maksilarnog sinusa. Prednosti te tehnike su u manjem operativnom području i atraumatskom pristupu rada, a nema ni postoperativnih tegoba. Nedostaci su u malom području augmentacije i većoj opasnosti od perforacije, jer je operativno područje izvan kontole oka. Transkrestalni pristup podizanja dna maksilarnog sinusa balonskom tehnikom znatno je ugodniji, kako za pacijenta (smanjene postoperativne tegobe), tako i za operatera (jednostavniji i brži klinički rad) te kod imedijatne implantacije pokazuje dobre rezultate. Podizanjem sluznice maksilarnog sinusa balonskom tehnikom možemo dobiti do 10 mm područja za augmentaciju. U našem prikazu slučaja bio je obavljen transkrestalni pristup podizanja dna maksilarnog sinusa s imedijatnom ugradnjom dentalnih implantata. U ovom slučaju razdoblje oseointegracije bilo je malo duže (9-10 mjeseci) te nakon toga i početak protetskog zbrinjavanja. Atraumatskim pristupom te pacijentovim minimalnim postoperativnim tegobama, dobivamo područje za ugradnju 2 do 3 implantata. Transkrestalni pristup podizanja dna maksilarnog sinusa u osnovi nalikuje na hidrauličnu kondenzaciju sinusa (Chen, 2005.) kod koje je jedina razlika u načinu odizanja membrane sinusa uz pomoć nježnog vodenog pritiska.

transkrestalni pristup; elevacija dna maksilarnog sinusa; dentalna implantologija; oralna kirurgija

nije evidentirano

engleski

The balloon technique in transcrestal sinus floor elevation

Najčešće indikacije koje zahtijevaju kirurški pristup, tj. ugradnju dentalnih implantata, jesu distalne parcijalne bezubosti. No, kod 75% pacijenata ponekad nije moguća ugradnja bez prethodne koštane augmentacije. U gornjoj čeljusti to su slučajevi kada manjka prostor zbog ranog gubitka zuba posteriorne regije te se spušta dno maksilarnog sinusa. Tada pristupamo elevaciji jednim od dvaju načina (lateralni ili transkrestalni pristup), ovisno o indikacijama. Kod transkrestalnog pristupa elevacije dna maksilarnog sinusa stvaramo fenestru na hrptu alveolarnog grebena, osteotomskom tehnikom imobiliziramo manji koštani fragment (1 mm) u novonastaloj alveoli te uz pomoć jednokratne šprice s fiziološkom otopinom i balon kateterom postavljenim na nju, podižemo dno maksilarnog sinusa. Prednosti te tehnike su u manjem operativnom području i atraumatskom pristupu rada, a nema ni postoperativnih tegoba. Nedostaci su u malom području augmentacije i većoj opasnosti od perforacije, jer je operativno područje izvan kontole oka. Transkrestalni pristup podizanja dna maksilarnog sinusa balonskom tehnikom znatno je ugodniji, kako za pacijenta (smanjene postoperativne tegobe), tako i za operatera (jednostavniji i brži klinički rad) te kod imedijatne implantacije pokazuje dobre rezultate. Podizanjem sluznice maksilarnog sinusa balonskom tehnikom možemo dobiti do 10 mm područja za augmentaciju. U našem prikazu slučaja bio je obavljen transkrestalni pristup podizanja dna maksilarnog sinusa s imedijatnom ugradnjom dentalnih implantata. U ovom slučaju razdoblje oseointegracije bilo je malo duže (9-10 mjeseci) te nakon toga i početak protetskog zbrinjavanja. Atraumatskim pristupom te pacijentovim minimalnim postoperativnim tegobama, dobivamo područje za ugradnju 2 do 3 implantata. Transkrestalni pristup podizanja dna maksilarnog sinusa u osnovi nalikuje na hidrauličnu kondenzaciju sinusa (Chen, 2005.) kod koje je jedina razlika u načinu odizanja membrane sinusa uz pomoć nježnog vodenog pritiska.

transcrestal approach; maxillary sinus floor elevation; dental implantology; oral surgery

nije evidentirano