hrvatski

Procjena stabilnosti prinosa iz nebalansiranih setova podataka

Većina gospodarski važnih svojstava kultiviranih biljnih vrsta koje želimo poboljšati tijekom procesa oplemenjivanja bilja ima vrlo složenu genetsku strukturu. Teško je stoga temeljem fenotipske ekspresije proučavanog svojstva odrediti sadržaj naslijeđene genetske informacije, jer kod takvih svojstava utjecaj okoline uzrokuje udaljavanje fenotipskog izgleda svojstva od njegovog pretpostavljenog izgleda zadanog genotipom. Dodatnu poteškoću predstavlja i različito reagiranje genotipova na okolinske uvjete, odnosno postojanje interakcije genotipova i okolina. Općenito, mogu se razlučiti dva tipa reakcije genotipova na uvjete okoline: široka prilagodljivost različitim uvjetima okolina, odnosno uska prilagođenost samo jednoj specifičnoj grupi okolina. Za procjenu vrijednosti (prilagodljivosti) nekog genotipa potrebno je, dakle, ispitati njegov učinak u većem broju različitih okolina. Važnost interakcije genotip x okolina u oplemenjivanju može se uvidjeti iz opsega poduzetih istraživanja u ovom području, mnoštva različitih koncepata, kao i velikog broja razvijenih metoda analize interakcije. Pristup problemu analize interakcije genotip x okolina zasniva se na konceptima stabilnosti (Becker, 1981). Različiti su autori pokušavali kreirati parametar, odnosno parametre stabilnosti koji bi najbolje opisivali adaptivnu sposobnost genotipa, odnosno njegovu postojanost obzirom na promjene okolinskih uvjeta (Plaisted i Peterson, 1959; Wricke, 1962; Finlay i Wilkinson, 1963; Eberhart i Russell, 1966; Shukla, 1972). U ovom radu dan je sustavan pregled ovih parametara, zasnovan na nekim ranijim klasifikacijama (Lin, Binns i Lefkovitch, 1986; Becker i Léon, 1988; Romagosa i Fox, 1993), te istražena mogućnost njihove primjene u situaciji kada raspoloživi set podataka nije balansiran. Ovaj se problem vrlo često javlja u višegodišnjim oplemenjivačkim pokusima, jer je zbog različitih razloga postaviti identičan pokus na nekoliko lokacija tijekom nekoliko godina. Setovi podataka iz sortnih pokusa Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske na kojima se temelji priznavanje novih sorata su u pravilu nebalansirani, zbog samog načina njihovog provođenja. Kako su dosadašnje su analize ovih pokusa bile ograničene na pojedine lokacije u pojedinim godinama, fenomen interakcije genotipova s okolinama je ostajao u potpunosti neistražen, pa su spoznaje o prilagođenosti novih sorata proizvodnom području Hrvatske ostale nepotpune. Stoga su upravo ovi podaci bili predmetom istraživanja provedenog tijekom izrade ovog rada.

stabilnost prinosa; interakcija genotip x okolina; nebalansirani setovi podataka; sortni pokusi

nije evidentirano