Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Friedrich Schmidt i arhitektura đakovačke katedrale (CROSBI ID 148297)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad

Damjanović, Dragan Friedrich Schmidt i arhitektura đakovačke katedrale // Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 32 (2008), 251-268

Podaci o odgovornosti

Damjanović, Dragan

hrvatski

Friedrich Schmidt i arhitektura đakovačke katedrale

Neoromanička katedrala u Đakovu u Slavoniji najveća je sakralna novogradnja hrvatskog historicizma. Počela se graditi 1866. godine po projektima bečkog arhitekta Karla Rösnera. Poslije njegove smrti, 1869. glavni inicijator podizanja ove građevine, đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer morao je pronaći novog glavnog arhitekta. Nakon više od godinu dana premišljanja izbor je na kraju u rujnu 1870. pao na Friedricha Schmidta. Iako se radilo o tada najuglednijem neogotičaru Austro-ugarske Monarhije, koji do tog vremena nije radio mnogo u stilu u kojem se podizala đakovačka katedrala (romanici), zbog ugleda koji je on uživao u crkvenim krugovima te zbog konstruktivne i oblikovne kvalitete njegove arhitekture izabrao je upravo njega. Ovaj najveći mecena hrvatske umjetnosti 19. stoljeća nadao se da će preko Schmidtovog angažmana u Đakovu potaći preporod arhitekture i uopće sakralne umjetnosti u Hrvatskoj. Schmidt je odmah prihvatio posao pod utjecaj svjetske slave koju je Strossmayer tada uživao zbog svojeg stava na Prvom vatikanskom koncilu, a nesumnjivo i zbog unosnosti posla. Dobivši priliku završiti jednu katedralu Schmidt si ne dopušta da se pretvori u pukog izvođača Rösnerovih projekata već za sve one dijelove ove građevine koji još nisu bili završeni izrađuje vlastite nacrte koji, katkad više, katkad manje, odstupaju od rješenja njegovog prethodnika. Pri tom se u potpunosti pridržava historicističkih težnji za jedinstvom i pravilnošću stila. Unutrašnjost katedrale u cjelini je izvedena po Schmidtovim projektima, no i u arhitekturi građevine ostavio je velikog traga. Detalji raščlambe kupole izvedeni su prema njegovim projektima (zabati na tamburu, fijale između njih) kao i četiri fijale-baldahina postavljene sa strane kupole. Detalji raščlambe tornjeva na glavnom pročelju crkve, kao i glavnog pročelja u cjelini su njegovi, s tim da je na njima zadržao osnovno ustrojstvo iz Rösnerovih projekata. U većoj je mjeri modificirao vrhove tornjeva, te zabat glavnog pročelja. Mjesto monofore u središtu glavnog zabata postavlja slijepu triforu u kojoj će kasnije biti postavljen prikaz Raspeća Kristova u majolici. Vijenci na glavnom pročelju s motivima izvedenim udubljivanjem i ispupčivanjem opeke također su u cijelosti njegovo djelo. Ispred katedrale podiže monumentalno stubište kojim se svladava visinska razlika između trga ispred crkve i portala. Oblikovno rješenje stubišta u potpunosti je Schmidtovo rješenje. Na bočnim je stranama ono omeđeno dvama slikovitim kruništima bunara stožastog oblika izvedenim, kao i cijela katedrala, u fasadnoj opeki. I u arhitekturi unutrašnjosti katedrale Schmidt je ostavio dosta traga, mada ne u tako velikoj mjeri kao na glavnom pročelju. Osnovna arhitektonska raščlamba unutrašnjosti izvedena je po Rösnerovim nacrtima, no po Schmidtovim je projektima izvedena cjelokupna arhitektonska plastika: ključni kamenovi na svodovima, kapiteli stubova, službi i slično. Projektirao je i tri velika stepeništa u crkvi, od kojih je osobito zanimljivo ono na sjevernoj strani koje povezuje kriptu s brodom i oratorijem na prvom katu, sa strana svetišta. Ovo stubište kružnog je tlocrta umetnuto u pravokutnu prostoriju. Odlikuje se vještim konstruktivnim i kvalitetnim oblikovnim rješenjem koje se više poziva na gotičku negoli na romaničku arhitekturu. Intervencije Friedricha Schmidta u Rösnerova rješenja arhitekture đakovačke katedrale izdvojene su kao važan dio historijata podizanja ove građevine kako bi se što jasnije razgraničio doprinos jednog odnosno drugog arhitekta u današnjem, izvedenom izgledu Strossmayerove prvostolnice. Zanimljiv su primjer kako jedan arhitekt 19. stoljeća pristupa građevini projektiranoj, a djelom i dovršenoj od strane drugog arhitekta, nastojeći pri tom uravnotežiti s jedne strane težnju za vlastitom autorskom intervencijom, a s druge potrebu poštivanja već izvedenog stanja i stilske koherentnosti građevine. Schmidt je posao na đakovačkoj katedrali izveo u periodu od 1870. do posvete građevine 1882., no i poslije te godine nabavljat će u Beču liturgijske predmete za nju. Njegovo angažiranje u Đakovu slijedom će događanja potpuno preusmjeriti povijest hrvatske arhitekture 19. stoljeća, kako je to i priželjkivao biskup Strossmayer. Zalaganjem Strossmayera Schmidt će naime dobiti posao na cijelom nizu drugih građevina u Zagrebu, zbog kojih će ovaj arhitekt jednog od svojih učenika, Hermana Bolléa, specijalizirati za poslove u Hrvatskoj. Radeći u Zagrebu i Đakovu Bollé stvara veze koje na kraju dovode do njegova preseljenja u Zagreb i pretvaranja u najznačajnijeg projektanta na polju sakralne arhitekture hrvatskog historicizma.

Friedrich Schmidt; Josip Juraj Strossmayer; Herman Bollé; đakovačka katedrala; historicizam; neoromanika; neogotika

nije evidentirano

engleski

Friedrich Schmidt and the Architecture of Djakovo Cathedral

nije evidentirano

Friedrich Schmidt; Josip Juraj Strossmayer; Herman Bollé; Djakovo cathedral; Historicism; Gothic revival; Romanesque revival

nije evidentirano

Podaci o izdanju

32

2008.

251-268

objavljeno

0350-3437

Povezanost rada

Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti

Poveznice