hrvatski

Politika izvedbe, izvedba politike

Polazište ovoga rada je u propitivanju mogućnosti kulturološkog, „ političnog“ čitanja Prologa Dugog Nosa iz pozicija dramaturgije izvedbe. Predlaže se proširenje pojma kazališna predstava pojmom spektakl kako bi se tvorba događaja koji je u temelju spektakla, a odvija se u kontekestu dubrovačkog urbsa, sagledala istodobno i kao dramatološki i kao sociološki proces. Nadalje, predlaže se, s obzirom na odabrani primjer, proširenje pojma metatekstualno pojmom metateatarsko, te zamjena pojma utopija Faucaultovim pojmom heterotopija. U uvodnome dijelu teksta raščlanjuju se različiti interpretacijski modeli u pristupu i pokušajima povijesno- političkih i aktualno-političkih tumačenja Držićeve tipologije ljudi „ nazbilj“ i ljudi „ nahvao“ . Obrađuju se i izvedbenoteorijski aspekti pojma „ intelektualna odgovornost“ na razmeđu Foucaultove podjele intelektualne tradicije na, s jedne strane, univerzalnu intelektualnu tradiciju koja operira u supra- historijskom polju prava, samilosti i zakona promatranih kao bezvremenske kategorije i, s druge strane, na „ specifičnu“ intelektualnu tradiciju koja ulazi u sukob s vlašću u svakodnevnome životu - konkretno i materijalno. Završni dio rada posvećen je paralelama Agamben-Debord i „ učitavanju“ Debordovih ideja u Držićevu prološku heterotopiju. Glavna teza rada je da se intelektualna odgovornost u čitanju (postavljanju) Dunda Maroja ostvaruje iz pozicije recipijenta ugrađene u prološku dramaturgiju, i to kao ekstratekstualna vrijednost proizvedena iz teksta samoga, heterotopijskim zrcaljenjem “ onoga tamo” i “ ovoga ovdje” .

spektakl, heterotopija, intelektualni angažman, nazbilj-nahvao, gesta, društvo spektakla, Marin Držić, Michel Foucault, Giorgio Agamben, Guy Debord

nije evidentirano