hrvatski

Izvori Petrićeve "Panarchije"

U Panarchiji, drugom dijelu svoje Nove sveopće filozofije, Petrić je izgradio vlastiti nauk o počélu svih stvarî, pozivajući se pritom na mnoge izvore. Cilj je članka proučiti Petrićev stav prema glavnim izvorima. Time ćemo dobiti odgovore na sljedeća pitanja: Na koji se način Petrić priklanja nekom od izvora? U kojoj je mjeri neki nauk prisutan u njegovoj misli? Je li Petrić u vlastiti nauk izravno preuzeo stajališta nekog svog omiljenog izvora? Da li se prema nekom izvoru odnosi kritički, zašto to čini i kako opovrgava nauk s kojim se ne slaže? Izvori su u članku poredani kronološki, kako je taj poredak bilo moguće ustanoviti iz horizonta Petrićevih spoznaja. Redom su proučeni sljedeći Petrićevi izvori: 1. Hermes Trismegist, po Petriću najstariji od svih mudraca ; 2. Pjesme i proročanstva Kaldejca Zoroastra ; 3. Predsokratovci ; 4. Platonov nauk ; 5. Aristotelov nauk i tumačenja Aristotelovih sljedbenika, osobito Averroesa i Aleksandra Afrodizijskog ; 6. Kršćanski izvori, pri čemu se Petrić najčešće poziva na apostola Pavla ; 7. Novoplatonovci, osobito Plotin, Jamblih, Proklo, Damascije i Mihael Psel ; 8. Platonovac Gabriele Buratelli, jedini spomenuti Petrićev suvremenik. Članku su pridodana i tri priloga. Prilog 1 omogućava uvid u sve izvore kojima se Petrić u Panarchiji poslužio. Izvori su poredani abecednim redom. Svaka je natuknica razrađena tako da ukazuje i na Petrićevo poznavanje sastavnica pojedinog nauka. Prilog 2 bilježi čestotu svakog izvora. Uz pomoć tog priloga moguće je ustanoviti u kojem uzajamnom odnosu stoje pojedini izvori. Točne spoznaje o kolikoći osnovni su preduvjet pri ocjenjivanju kakvoće izvorā Petrićeve Panarchije. Prilog 3 abecednim redom navodi sve one izvore u Panarchiji koje Petrić nije uvrstio u svoj » ; ; ; Autorum qui hoc Novae philosophiae opere citantur catalogus« ; ; ; objavljen na neoznačenom listu iza f. 153v.

Frane Petrić ; Panarchija ; izvori

nije evidentirano