hrvatski

Intermedijalnost u Vojnovićevoj drami "Gospođa sa suncokretom"

Knjiga dokazuje kako vrijednosna pozicija koju Vojnovićeva GOSPOĐA SA SUNCOKRETOM zauzima unutar povijesti hrvatske drame ne leži samo u njezinoj kinematografičnosti nego još više u činjenici da ona predstavlja nevjerojatno stjecište, na malom prostoru dramskog teksta, intertekstualnih i intermedijalnih, posebno likovnih, citata, motiva, tema i postupaka iz europske književnosti na prijelomu stoljeća, od Huysmansovog À Rebours do D'Annunzijevog Sogno d'un tramonto d'Autunno koji je poslužio i kao djelomični GOSPOĐIN predložak, čemu valja dodati odjeke Ibsenove tragedije šutnje, Bergsonovog intuicionizma i talijanskog futurizma, te Vojnovićevo posezanje za secesijskim triptyhonom kao okosnicama arhitekture drame. Istovremeno, to objašnjava i razlog zašto su suvremenici ponekad pretjeravali nazivajući je "internacionalnim" literarnim dometom, ali i uzrok njezine psihološke i dramaturške ne uvjerljivosti i sekundarne pozicije u odnosu na Vojnovićeve "dubrovačke" drame.

Vojnović; intermedijalnost; intertekstualnost

Obranjeno kao magistarski rad iz književnosti s posebnim osvrtom na komparativnu književnost, 13. ožujka 1995. godine, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ; mentor: red.prof. Boris Senker