hrvatski

Acido-bazna ravnoteža u krvi u stanju mirovanja, pri aerobnom i anaerobnom radu

Prilikom obavljanja teškog fizičkog rada dolazi do čitavog niza promjena u fiziološkim procesima unutar čovjekovog organizma. Cilj ovog istraživanja je praćenje dinamike promjene acido-bazne ravnoteže organizma kao i plinova u krvi u skupini sportaša i nesportaša. Ova dinamika će se pratiti kroz dva metabolizma aerobni i anaerobni . Istraživanje je provedeno na 50 zdravih, odraslih muškaraca u dobi od 20 do 25 godina. Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine. Eksperimentalnu skupinu čini 25 muškaraca, aktivnih sportaša koji redovno treniraju i natječu se minimalno 5 godina. Skupinu predstavljaju sportaši (košarkaši i rukometaši), studenti Kineziološkog fakulteta u Splitu. Kontrolnu skupinu čini 25 muškaraca, studenata Sveučilišta u Splitu. Pripadnici kontrolne skupine u posljednjih 5 godina nisu bili podvrgnuti nikakvom ciljanom trenažnom procesu, pa ih se može okarakterizirati kao nesportaše. Pri ispitivanju acido-baznog statusa organizma prati se čitav niz parametara koji ukazuju na stanje acido-bazne ravnoteže. To su : pH (kiselost), parcijalni tlak ugljičnog dioksida (pCO2), parcijalni tlak kisika (pO2), koncentracija bikarbonata ( ), bazni višak/manjak (BE), ukupni CO2 (TCO2) i koncentracija laktata (LA). Za statističku obradu i anlizu dobivenih rezultata korišten je programski sustav STATISTICA ver. 5.0, a u okviru njega odabrane su metode koje trebaju biti vjerodostojne za inerpretaciju rezultata. Rezultati obje skupine ispitanika u stanju mirovanja nalaze se u okvirima referentnih vrijednosti. Između skupina postoje razlike u vrijednostima pojedinih acido-baznih pokazatalja u mirovanju, ali su razlike statistički značajne samo u kiselosti i parcijalnom tlaku kisika. U mirovanju sportaši imaju nešto viši pH od nesportaša. Razloge možemo potražiti u tome što sportaši u mirovanju imaju nižu razinu metabolizma pa se samim time stvara i manje slobodnih vodikovih iona (H+). Sportaši imaju i nešto manju koncentraciju laktata, odnosno nešto veću rezervu bikarbonata, što je sve plod adaptacijskih promjena uzrokovanih treningom. Prema strukturi diskriminacijske funkcije vidljivo je da kiselost (pH) ima najveću korelaciju s diskriminacijskom funkcijom (0, 71), te tako najviše doprinosi razlici između sportaša i nesportaša pri vježbanju. Odmah uz pH krvi po veličini je parcijalni tlak kisika (0, 70). Nešto nižom projekcijom (0, 60) razlici doprinose parcijalni tlak ugljičnog dioksida i koncentracija laktata. Najmanju korelaciju (-0, 36) s diskriminacijskom funkcijom, te tako malo razlikuje sportaše od nesportaša, ima koncentracija bikarbonata (HCO3). Očito je da je oslobađanje vodikovih iona u metaboličkim procesima, pri vježbanju, kod netreniranih osoba puno veće nego kod sportaša. Problem nije, dakle, toliko u puferiranju, koliko u oslobađanju H+ iona i stvaranju laktata. Pojačana ventilacija nesportaša uzrok je njihovom većem parcijalnom tlaku kisika i manjem parcijalnom tlaku ugličnog dioksida u arterijskoj krvi.

acido-bazna ravnoteža; aerobni rad; anaerobni rad

nije evidentirano