hrvatski

Etičke teme u Marulićevim "Parabolama"

Unatoč predgovorima uz izdanja latinskih izvornika i hrvatskih prijevoda Marulićevih djela, unatoč redovitom izlaženju časopisa "Colloquia Maruliana", unatoč redovitom održavanju znanstvenih skupova o Marulićevu životu i djelu, unatoč objavljivanju zbornikā i knjiga čiji je sadržaj posvećen Maruliću, dakle unatoč uzornom i, napose u usporedbi s istraživanjima o ostalim hrvatskim umnicima, neuobičajenom interesu koji do danas postoji o proučavanju Marulićeva života i djela, veći interes za istraživanje Marulićeve filozofske misli neočekivano je izostao. O etičkim temama u Marulićevim djelima do danas su izričito pisala tek dvojica istraživača: Josip Talanga (1990) i Ivica Martinović (2000). Razumijevanju etičkih tema u Marulića svojim su člancima o izvorima i recepciji Marulićeve etike doprinijela i dva klasična filologa: Branimir Glavičić (1994) i Darko Novaković (1995). Zbog toga je prikladno istražiti etičke teme u Marulićevoj zbirci parabola "Quinquaginta parabolae" iz 1510. godine, dakle u djelu koje se nalazi na sredini Marulićeva spisateljskog puta i razvoja etičkog nauka: tiskano je četiri godine poslije "Institucije" (1510), a šest godina prije "Evanđelistara" (1516). U njima dominira kršćanska etika, kao što je to već istaknula Ružica Pšihistal (2001) upozorivši na bogoslovne i staleške vrline. Ipak, u "Parabolama" je Marulić obradio i etičke teme iz filozofskog obzora. Osim teme o miru (pax), koju Marulić razmatra u osmoj i dvadesetoj paraboli, o čemu je u svojoj studiji "Marulićev etički nauk o miru" pisao Ivica Martinović, splitski renesansni polihistor u "Paraboloma" je obradio i teme koje se odnose na sljedeće etičke pojmove: dobro (bonum), zlo (malum), hrabrost (fortitudo), laž (mendacium), nepravda (iniuria) i sloboda (libertas).

Marko Marulić; "Quinquaginta parabolae"; etika

nije evidentirano