hrvatski

Povijest vodoopskrbnog sustava Osijeka

U vodoopskrbi grada presudio je smještaj Osijeka uz rijeku Dravu, koja je bila siguran i obilan izvor vode sa svojim sastavom (šljunci i pijesak) te omogućavala „ za sva vremena potrebnu količinu pitke vode, a sastav tla osiguravao njenu kakvoću i kvalitetu“ . Zbog prijeke potrebe da se neodgodivo pitanje vodoopskrbe riješi Gradsko su poglavarstvo, od 80-ih godina 19. stoljeća pa nadalje, doslovno zatrpale projektne osnove i idejna rješenja o „ dobavi“ zdrave pitke vode. Projekte i rješenja izrađivali su i nudili vrsni europski stručnjaci i poduzetničke tvrtke. Jedni su predlagali upotrebu vode iz Drave, drugi dovod vode iz gorskih vrela kod Orahovice podno Papuka i Krndije, a treći crpljenje vode iz dubokih (arteških) bunara. Budući da je to i vrijeme kada su u gradu harali i česti požari, pa je voda bila prijeko potrebna vatrogascima za gašenje vatre, prva konkretna inicijativa za vodovodom pojavila se, i ostvarila, u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Gornji grad, a u potonjim godinama i u vatrogasnom društvu Donji grad. Od kraja 20-ih godina 20. stoljeća suvremenu vodoopskrbu dobit će, uz Gornjograđane, i većina stanovnika Novoga i Donjega grada, a nakon završetka Drugog svjetskog rata širenjem vodovodne mreže na rubne, periferne dijelove grada (Industrijsku četvrt, Retfalu i druge) dravski vodovod postupno je rješavao pitanje vodoopskrbe grada Osijeka koji je u svojim osnovama, uz modifikacije vezane za širenje grada, povećanje broja potrošača vode i napredak tehnologije, prvotni sustav vodoopskrbe grada zadržao i do današnjih dana.

Grad Osijek; vodoopskrba; rijeka Drava; gorska vrela; arteški bunari; 19. i 20. stoljeće

nije evidentirano