hrvatski

Metodika : znanost o poučavanju nastavnog predmeta : epistemologija metodike u odnosu na pedagogiju i edukologiju - s primjerima iz metodike hrvatskoga jezika

Knjiga Metodika : znanost o poučavanju nastavnog predmeta s podnaslovom Epistemologija metodike u odnosu na pedagogiju i edukologiju – s primjerima iz metodike hrvatskoga jezika sustavno je promišljanje metodike poučavanja nastavnog predmeta kao posebne znanstvene discipline, prvo takva opsega i strukture na hrvatskome jeziku. U njoj se iznosi metodička epistemologija, tj. priroda metodičkog znanja te argumenti i obilježja za metodiku kao znanstvenu disciplinu bez obzira na nastavni predmet na koji se konkretna metodika odnosi, a zatim se definicije, načela i struktura takve opće metodike primjenjuju na metodiku hrvatskoga jezika. To je u skladu s polazišnim stavom da metodička teorija ne može funkcionirati bez metodičke prakse jer praksa, odnosno sadržaj nastavnog predmeta, bitno određuje svaku metodiku. Metodička teorija iznijeta u knjizi može se dakle primijeniti na metodiku bilo kojeg nastavnog predmeta kao okvir i opća struktura u koju se mogu ugraditi posebnosti svakog predmeta da bi se dobila upravo njegova metodika. Knjiga dakle nudi matricu strukturiranja metodike koja se može primijeniti samo ukoliko je metodika nekog predmeta razvijena do razine znanstvene discipline, a nije na nekom nižem stadiju razvijenosti, o čemu se također govori u knjizi. Uspostavljanje teorije metodike kao znanstvene discipline provedeno je istraživanjem njezine epistemologije u odnosu na epistemologije pedagogije i edukologije u okviru kojih se do sada razmatrala metodička problematika – u pedagogiji (didaktici) kao posebna didaktika, a u edukologiji kao sastavni dio teorije kurukuluma (uvjeti učenja). Istraživanje je pokazalo da se metodika ne može potpuno uključiti u pedagogijski sustav znanstvenih disciplina, premda pedagozi to čine, jer taj sustav nema razvijen odnos prema obrazovnim sadržajima koji su bitni za metodiku nastavnog predmeta, nego se bavi samo fenomenom poučavanja kao općom kategorijom. No, ne može se smatrati ni edukološkom disciplinom jer edukološki sustav uopće ne poznaje metodiku (kao ni pedagogiju i didaktiku), iako je s obzirom na pristup istraživanju obrazovnog procesa taj sustav znatno bliži metodici od pedagogijskog. Zato metodiku ne treba svrstavati ni u pedagogijske ni u edukološke discipline, nego je treba smatrati društvenom znanošću koja u sebi povezuje spoznaje svih drugih disciplina što istražuju odgojno-obrazovni proces, odnosno interdisciplinarnom znanošću. U tom smislu ova knjiga nudi teorijski izlaz iz dileme pripada li metodika sustavu matične znanosti nastavnog predmeta na koji se odnosi ili sustavu pedagogijskih znanosti, a uspostavlja i logičan odnos prema edukologiji. Raščišćavanje tih odnosa među odgojnim i obrazovnim znanostima aktualno je osobito zbog uvođenja kurikuluma u hrvatski obrazovni sustav, čime se u pedagogijski pristup obrazovanju, po kojemu je do sada funkcioniralo hrvatsko školstvo, uvodi ta ključna edukološka kategorija, pa se dva do sada odvojena sustava, pedagogijski i edukološki, u praksi povezuju i usklađuju. U knjizi se uspostavlja i struktura interdisciplinarnosti metodike koja se sastoji od sljedećih znanstvenih skupina: matičnih znanosti (iz njih metodika uzima nastavni sadržaj) i temeljnih odgojno-obrazovnih znanosti (iz njih preuzima spoznaje o zakonitostima, pojavama i činjenicama u učenju i poučavanju, a to su: filozofija, psihologija, sociologija i pedagogija s didaktikom). Matične i temeljne odgojno-obrazovne znanosti zajedno se nazivaju supstratne znanosti jer se na njihovoj svrhovitoj povezanosti u izvođenju odgojno-obrazovnog čina uspostavlja metodika svakog nastavnog predmeta. Metodika ima potrebe i za korelacijskim znanostima (znanosti drugih nastavnih predmeta čije se spoznaje uključuju u nastavu predmeta čiju metodiku promatramo, npr. fizika u nastavi znanstvenopopularne književnosti) te za pomoćnim znanostima (pomažu u nastavi i znanstvenim istraživanjima tamo gdje ne mogu supstratne i korelacijske znanosti, npr. etnografija u nastavi narodne književnosti). U objašnjavanju metodologije metodike iznijete su razlike između metodologije i metodike, problem naziva metodike kao znanosti te metodičkog metajezika i metateksta. Objašnjene su znanstvene paradigme koje se primjenjuju u metodičkim istraživanjima i metodičke teorije koje su razvrstane u dvije skupine: 1. didaktičko – metodičke teorije: teorija didaktičke spoznaje, teorija didaktičke znanosti i umjetnosti, teorija didaktičkog prijenosa, teorija nastavnog predmeta / programa i međupredmetnih veza te edukološko-metodička teorija kurikuluma i 2. izvorne metodičke teorije: teorija odgojno-obrazovnog (metodičkog) čina i teorija metodičkog polja, pomoću kojih se objašnjava svrha i struktura metodike kao sintetske i interdisciplinarne znanosti. Metode kojima se služi metodika dijele se u znanstvene i nastavne. Znanstvene se dijele na filozofske, logičke i opće znanstvene, a nastave se izvode pristupom nastavi koji povezuje metodologiju matične znanosti nastavnog predmeta te didaktičko, psihološko i sociološko shvaćanje strategija, sustava, metoda i postupaka poučavanja. Navedene su i vrste istraživanja u društvenim znanostima te njihove mogućnosti u metodičkim istraživanjima. Tako određena problematika metodike kao znanstvene discipline razrađuje se u knjizi u sljedećim poglavljima: I. Problemi metodike kao znanosti i njezini epistemološki okviri (tu se raspravlja o posebnosti metodičkog znanja, vještina i kompetencija), II. Teorijsko određenje metodike nastavnog predmeta (objašnjenje odnosa metodike prema pedagogiji i edukologiji, struktura metodike i njezin odnos prema supstratnim znanostima, metodologija metodike), III. Prakseološke odrednice metodike nastavnog predmeta (metodika kao interdisciplina na prakseološkoj mikrorazini) i IV. Epistemološka uporišta metodike (povijest metodike, metodika u znanstvenim i administrativnim sustavima znanosti, sažetak epistemoloških obilježja metodike, pogled na budućnost metodike kao znanstvene discipline). Uz svako poglavlje citirana je opširna literatura koja je u radu upotrijebljena. Na kraju knjige su prilozi, iscrpna kazala imena i pojmova te popis slika i tablica.

metodika; znanost; nastavni predmet

nije evidentirano