hrvatski

Gubitak vigora sjemena soje tijekom skladištenja

Intenziviranje proizvodnje soje u Hrvatskoj postavlja sve veće zahtjeve u organizaciji sjemenarstva ove kulture, ali i potrebu za istraživanjima koja će biti podređena istom cilju: proizvodnji dovoljnih količina visokokvalitetnog sjemena. Međutim, brojni činitelji negativno utječu na vigor sjemena soje, što problematiku sjemenarstva soje čini vrlo složenom. U ovom istraživanju ispitan je vigor sjemena soje kroz tri laboratorijska testa (standardna klijavost - SG, cold test - CT i električni konduktivitet sjemena - EC), a korišteno je sjeme šest kultivara soje (Kuna, Zora, Ika, Podravka 95, Drina i Tisa) kreiranih na Poljoprivrednom institutu Osijek. Sjeme korišteno u analizama proizvedeno je na selekcijskom polju Instituta u dvije proizvodne godine (2004. i 2005.) te je nakon dorade bilo izloženo prirodnom starenju u skladišnim i kontroliranim uvjetima (temperatura 4°C, 60% relativna vlaga zraka) tijekom 6 mjeseci. Laboratorijski testovi vigora sjemena provedeni su prije početka skladištenja te periodično, nakon 3 i 6 mjeseci čuvanja sjemena. Paralelno s testovima vigora sjemena u hipokotilu i kotiledonima klijanaca soje iz SG i CT analiziran je intenzitet lipidne peroksidacije (ILP), kao i sadržaj slobodnog prolina (SSP). Varijanta skladištenja imala je vrlo značajan utjecaj na pokazatelje vigora sjemena soje. Pad SG i CT sjemena uslijed čuvanja u skladišnim uvjetima bio je praćen porastom EC sjemena, što je rezultiralo vrlo značajnom negativnom korelacijom EC u odnosu na SG i CT sjemena, a povezanost SG i CT sjemena bila je vrlo značajna u svim varijantama pokusa. Skladišni uvjeti, su također doveli i vrlo značajnog smanjenja sadržaja ulja i bjelančevina u zrnu soje, ovisno o proizvodnoj godini i kultivaru. Utvrđeno je povećanje sadržaja zasićenih (palmitinske i stearinske), odnosno smanjenje sadržaja nezasićenih masnih kiselina (linolenske, linolne i oleinske). Intenzitet promjena sastava ulja bio je naglašeniji u skladišnim uvjetima te kod sjemena lošije početne kvalitete. Linearnom korelacijskom analizom u pojedinim varijantama pokusa utvrđene su povezanosti između pokazatelja vigora sjemena (SG, CT i EC) i sadržaja nezasićenih masnih kiselina (oleinske i linolne), a za EC sjemena utvrđena je i značajna veza sa palmitinskom kiselinom. Promatrani činitelji (varijanta skladištenja, godina proizvodnje, kultivar, dio klijanca i metoda naklijavanja) su se pokazali značajnim za intenzitet lipidne peroksidacije (ILP), ali i sadržaj slobodnog prolina (SSP) utvrđenim u klijancima soje. Činitelji koji su rezultirali opadanjem vigora sjemena (druga u odnosu na prvu godinu ispitivanja, skladišteno sjeme u odnosu na početno stanje, skladišni u odnosu na kontrolirane uvjete, kultivari s prosječno većim vigorom u odnosu na kultivare nižeg vigora) u pravilu su rezultirali povećanim ILP u klijancima soje. U skladu s tim, korelacije između ILP i SG, odnosno CT sjemena bile su negativnog, a veza s EC sjemena pozitivnog smjera, različitog stupnja značajnosti. Povezanost SSP s pokazateljima vigora zavisila je o početnoj kvaliteti sjemena i metodi naklijavanja. Tako je za sjeme lošije početne kvalitete, korelacija SSP sa SG bila negativnog smjera (SSP u hipokotilu, r = -0.535* ; SSP u kotiledonima, r = -0.692**), a u istoj godini, u okviru analize klijanaca iz SG, utvrđena je pozitivna korelacija SSP s EC sjemena (u hipokotilu, r = 0.712** ; u kotiledonima, r = 0.627**). U okviru analize klijanaca iz stresnih uvjeta u CT, utvrđeni smjer korelacije između SSP u hipokotilu i CT sjemena bio je također pozitivan (r = 0.471*), a s EC negativan (r = -0.527*). Različiti smjer koreliranja SSP s vigorom sjemena pratio je i različiti odnos SSP prema ILP u klijancima soje. Tako je negativnu korelaciju SSP s vigorom sjemena utvrđenu u drugoj godini istraživanja u okviru testa SG pratila pozitivna korelacija SSP i ILP koja je za sjeme čuvano u skladištu bila vrlo značajna. Međutim, za ostale varijante pokusa (druga godina CT te prva godina SG i CT) smjer korelacije SSP i ILP bio je negativan, različitih stupnjeva značajnosti. Sva tri laboratorijska pokazatelja vigora sjemena, u obje godine istraživanja, vrlo značajno su ovisila o kultivaru. Za kultivar Ika utvrđene su najviše vrijednosti SG i CT, najmanji EC sjemena, vrlo značajno manji ILP od većine ostalih kultivara te najmanji početni udio linolenske kiseline. Nasuprot tomu za kultivare Drina, Kuna i Tisa utvrđen je vrlo značajno manji SG i CT, odnosno vrlo značajno veći EC sjemena u odnosu na ostale ispitivane kultivare. Sadržaj ulja u zrnu ova tri kultivara prema LSD-testu bio vrlo značajno veći od sadržaja ulja ostalih testiranih kultivara. Od navedenih kultivara smanjenog i manje postojanog vigora, utvrđen je najviši udio linolenske kiseline kod kultivara Drina, dok je kultivar Kuna pokazao osobitu sklonost lipidnoj peroksidaciji. U istraživanju je korišteno sjeme iz dvije proizvodne godine koje su se bitno razlikovale po početnoj kvaliteti sjemena, ali i razlikama prilikom analiza sjemena tijekom skladištenja. Naime, u drugoj godini istraživanja pokazatelji vigora sjemena bili su podložniji utjecaju promatranih činitelja, došlo je do izrazitijeg pada vigora sjemena i intenzivnijeg opadanja sadržaja ulja, bjelančevina i nezasićenih masnih kiselina, te većeg ILP u klijancima nakon skladištenja. Dobiveni rezultati potvrđuju značajnost svih ispitivanih činitelja na promjene vigora sjemena soje tijekom skladištenja, pri čemu se u samom sjemenu i klijancima odvijaju značajni metabolički procesi koji definiraju razinu ekspresije potencijalnog vigora sjemena određenog genetskom osnovom.

soja ; vigor sjemena ; skladištenje ; oksidacijski stres ; klijavost ; prolin ; lipidna peroksidacija

nije evidentirano