hrvatski

Utjecaj specifične hiposenzibilizacije na nespecifičnu reaktivnost bronha u astmatične djece i adolescenata

Dinamika nespecifične bronhalne reaktivnosti evaluirana je tijekom trogodišnjeg razdoblja praćenja, zasebno u astmatične djece alergične na Dermatophagoides pteronyssinus i u zdrave djece tijekom normalnog razvoja. U uzorak astmatične djece uključena su 32 ispitanika oba spola u dobi od 10 do 19 godina. Ispitivanje nespecifične bronhalne reaktivnosti provedeno je metakolinskim testom, standardiziranom metodom, na početku i na kraju trogodišnjeg razdoblja provođenja isključivo specifične hiposenzibilizacije. U uzorak zdrave djece uključeno je 30 ispitanika oba spola u dobi od 9 do 19 godina. Ispitivanje nespecifične bronhalne reaktivnosti provedeno je metakolinskim testom, standardiziranom metodom, na početku i na kraju trogodišnjeg razdoblja normalnog razvoja. Standardizirani metakolinski test učinjen je na istovjetan način u obje skupine ispitanika (I etapa) i na kraju (II etapa) tijekom trogodišnjeg razdoblja praćenja. Nespecifična bronhalna reaktivnost evaluirana je na dva načina: 1. indirektnim načinom procjenjujući stupanj bronhokonstriktornog odgovora u ispitanim skupinama na temelju usporedbe prosječnih relativnih promjena indikatora plućne mehanike uvjetovanih inhalacijom metakolina u I i II razdoblju ispitivanja. 2. utvrđivanjem i usporedbom provokativne koncentracije metakolina, koje dovode do pada FEV1 za najmanje 20% (PC20FEV1) tijekom trogodišnjeg razdoblja praćenja hiposenzibilizirane astmatične i zdrave djece. Utvrđeno je da u skupini astmatične djece prije provođenja hiposenzibilizacije ima više bronhalnih hiperreaktora u odnosu na zdravu djecu (21/32=66%; 6/30=20%; p<0,005). Specifična hiposenzibilizacija na Dermatophagopides pteronyssinus u astmatične djece nakon trogodišnjeg razdoblja povećala je podnošljivost otopine metakolina u 18/21 bronhalnih hiperreaktora, a 9/21 reaktora postalo je normoreaktivno. Kod zdrave djece na početku i na kraju trogodišnjeg normalnog razvoja, broj brohnalnih hiperreaktora ostao je praktično nepromijenjen (6/30=20%; 8/30=26,7%), a kretao se u području blage i granične hiperreaktivnosti. Najosjetljiviji test za utvrđivanje i praćenje dinamike hiperreaktivnosti bronha uvjetovan inhalacijom metakolina je FEV1 i FEF25-75, što nije utvrđeno za parametre PEF, FEF50, FEF25 kao i FVC i FEV1/FVC%. U astmatične djece u usporedbi sa zdravom utvrđena j poremećena ventilacijska funkcija pluća po opstruktivnom tipu, što se očitovalo nižim izmjerenim vrijednostima FEF50 i FEF25-75, te SGaw, a nije se očitovala u relativnom ostvarenju od korištenih očekivanih vrijednosti. Rezultati prospektivnog ispitivanja nespecifične bronhalne reaktivnosti u trogodišnjem razdoblju ukazuje da ona nije statički biološki fenomen u alergičara i da specifična hiposenzibilizacija značajno utječe na smanjenje bronhokonstriktornog odgovora, uvjetovan nespecifičnim stimulusom, što se može smatrati indirektnim dokazom smanjenja labilnosti bronha, kao osnovnog patofiziološkog poremećaja oboljelih od astme.

nespecifična bronhalna reaktivost; dječja astma; Dermatophagoides pteronyssinus; specifična imunoterapija

nije evidentirano