hrvatski

INVAZIVNE VRSTE I NJIHOV ZNAČAJ U REPUBLICI HRVATSKOJ

Invazivne vrste su strane biljne vrste koje su slučajno ili namjerno unesene izvan područja svoje prirodne rasprostranjenosti. Njihov utjecaj na prirodni ekosustav je značajan obzirom da se te agresivne pridošlice brzo šire (nemaju prirodnih neprijatelja), proizvode reproduktivne mlade biljke (potomke) u područjima koja su udaljena od mjesta introdukcije (invazija) i integriraju se u novoj sredini gdje mijenjaju okoliš, štete poljoprivrednim kulturama, šumskim biljnim zajednicama, direktno utječu na životinjski svijet i ljudsko zdravlje. Prema vremenu dolaska pridošlica razlikujemo dvije skupine pridošlica: arheofite i neofite. U Hrvatskoj i susjednim zemljama najveći utjecaj na širenje invazivnih vrsta tokom 19. i 20. stoljeća imale su migracije ljudi. Iz tog razloga ovo područje obiluje neofitima. Naročito se intenzivno širenje neofita uočava posljednjih nekoliko godina. Najveći problem predstavljaju invazivne vrste jer potiskuju autohtonu floru, koja ne može pratiti njihovo širenje niti se natjecati s njima za prostor, hranjiva, vodu i svjetlost. Sve češće se invazivne vrste nakon proširenja po kontinentalnom dijelu Hrvatske šire i po mediteranskom dijelu. Među neofitima koji se posljednjih stoljeća šire Hrvatskom prevladavaju amerikanoneofiti. Nedovoljno pažnje se poklanja istraživanjima kronologije širenja pojedinih invazivnih biljaka, a ako se takvi podaci i objavljuju najčešće se odnose na prvi nalaz. Međutim neophodan je kontinuirani monitoring invazivnih biljnih vrsta, te proučavanje njihove biologije i ekologije čime se može osigurati prevencija i kontrola njihovog širenja. Vrlo često invazivne vrste su nenamjerno unesene. Postoje i primjeri kada su namjerno unesene vrste "odbjegle" iz uzgoja i postale korovne vrste. Takve su primjerice bagrem (Robinia pseudacacia L.), amorfa (Amorpha fruticosa), vlasasto proso (Panicum capillare L.), japanski dvornik (Reynoutria japonica), američki kermes (Phytolaca americana) i dr. Pojedine invazivne vrste šire se isključivo na ruderalnim staništima (Reynoutria japonica, Phytolaca americana, Asclepias syriaca), dok druge vrste « ; cirkuliraju» ; između ruderalnih i obradivih površina (Galinsoga ciliata, Galinsoga parviflora, Ambrosia artemisiifolia), a treće pak obitavaju isključivo na obradivim površinama (Abutilon theophrasti, Panicum capillare). Svojim izlaganjem želimo upoznati slušateljstvo s invazivnim vrstama koje su prisutne u Republici Hrvatskoj i njihovim utjecajem na poljoprivrednu proizvodnju i ekosustav.

invazivne vrste; Hrvatska

nije evidentirano