hrvatski

Poietičko tumačenje kvantne mehanike

Temeljna nakana ovoga rada jest formulirati, razraditi i obrazložiti tezu o poietičkom karakteru kvantne mehanike, čija je glavna specifičnost pro-iz-vođenje bića (poiesis), ne samo u spoznajnom prostoru omeđenom atomnim svijetom i eksperimentalnim napravama već i u prostoru omeđenom samim eksperimentalnim napravama i njihovim proizvoditeljima kao spoznavajućim subjektima. Ova se nakana želi doseći putem dvije temeljne razine argumentacije. Prvo, nasuprot postojećim tumačenjima kvantne mehanike, u kojima se gotovo u potpunosti zanemaruje ontologijska sastavnica kvantne mehanike, namjera je podrobnom analizom kvantnomehaničkog eksperimenta i formalne strukture same kvantne mehanike (poglavito analizom statusa funkcije stanja kao predstavnika samih atomnih bića te još uvijek akutnog problema mjerenja) razraditi ovu sastavnicu razvijanjem teze o odnosu fenomena i interfenomena u kvanomehaničkom pokusu kao odnosa zbiljskih bića (energeia onta) i realnih možnih bića (dynamei onta), te interpretacijom zahtjevâ kopenhaškog tumačenja (za klasičnom naravi mjernih naprava i logičkim prioritetom klasičnih koncepata) kao zahtjevâ za prioritetom zbiljnosti nad možnošću, poglavito prema vremenu (chronos) i pojmu (logos). Drugo, a uzimajući u obzir činjenicu kako ontološka sastavnica snažno naglašava suštinski aktivnu ulogu (klasičnih) eksperimentalnih naprava u ozbiljenju realnih možđnih bića, gotovo nepoznatu u klasičnoj fizici, ova potonja okolnost podrobnije će se istražiti u kontekstu tehnološke sastavnice kvantne mehanike, a temeljem relevantnih poietičko-teorijskih pristupa tematici artefakata kao modela u drugim filozofskim teorijama, poglavito onih koji se suprotstavljaju njihovom instrumentalnom i antropološkom određenju. Svrha je istraživanja ove sastavnice kvantne mehanike ukazati na dualnu narav eksperimentalne naprave kao temeljnog ontološkog određenja arte-factuma posve općenito ; s jedne strane, kao factuma koji je neovisan o čovjeku kao njegovu proizvoditelju, ali s druge strane i kao umjetnog bića (technei onta), koje imajući svoje počelo (arche) izvan sebe samoga, što je razvidno u svrsi s kojom je sama naprava proizvedena, nosi također i određene čovjekove biološke, povijesne i kognitivne osobine. Posljedično, budući je način izvođenja bića atomnoga svijeta iz ‘ skrivenosti’ u ‘ neskrivenost’ , iz potencijalnog u aktualno, suštinski ovisan o prigotku eksperimentalne situacije, same eksperimentalne naprave tako postaju mjesto susreta prirode (physis) i umijeća (techne), susreta objekta i subjekta, a sama kvantna mehanika mjesto tradicionalnog, u prirodnim znanostima gotovo potpuno zaboravljenog dvojakog ljudskog susreta s bićima (theoria/poiesis), te pripadajućih oblika znanja (episteme theoretike/episteme poietike).

kvantna mehanika; poiesis; pro-iz-vođenje; dynemei onta; energeia onta; eksperiment; instrumenti; arefakti

nije evidentirano