hrvatski

Neki bi tamanili kao 1948. godine (Istine i zablude o vuku)

Činjenice: 1. U godinama od 1987. do 1992. prosječna poznata godišnja smrtnost vukova bila je 1.2. 2. Prema "Zakonu o lovu" od 1994. godine vuk više nije divljač. 3. U "Godini vuka - 1994." ubijeno je 6 vukova. 4. Od 17. svibnja 1995. vuk je životinjska vrsta zaštićena "Zakonom o zaštiti prirode". 5. Od dana zaštite u Hrvatskoj je ubijeno najmanje 15 vukova (tijela 9 mrtvih vukova dopremljena su u Zagreb) 6. Od dana zaštite Država plaća dokazane štete od vuka na stoci. 7. Do danas još nitko nije kažnjen zbog ubijanja vuka kao zaštićene životinjske vrste. Zaključci: 1. Porastom stupnja zaštite raslo je i ubijanje vukova, te je prešlo deseterostruki godišnji broj od prije zaštite. 2. Zaštita nije mogla dovesti do porasta broja vukova. 3. Zaštita nije mogla dovesti do porasta broja šteta. 4. Stočari su zaštitom vuka, odnosno plaćanjem odštete na velikom dobitku. 5. Lovci ga nekažnjeno ubijaju kao u davnom razdoblju od 1945. do 1976. (tada 14.6 vukova godišnje) i istovremeno se tuže na velike "štete" na divljači.

vuk; Canis lupus; zaštita

nije evidentirano