hrvatski

Molekularna osnova smanjene osjetljivosti kliničkih izolata Acinetobacter baumannii na karbapeneme

Mikroorganizmi unutar roda Acinetobacter ubikvitarni su i široko rasprostranjeni u vodi i na zemlji. Pojedine vrste unutar roda sastavni su dio fiziološke flore kože i sluznica te su sposobni preživjeti duži vremenski period na suhim površinama. Acinetobacter baumannii je oportunistički uzročnik hospitalnih infekcija, prvenstveno u imunokompromitiranih bolesnika. Sve do 1970-tih godina, većina izolata unutar roda Acinetobacter bila je osjetljiva na široki spektar različitih antibiotika. Razvoj rezistencije na karbapeneme novijeg je datuma i posljedica je stvaranja metalo-β -laktamaza, oksacilinaza koje imaju sposobnost hidrolize karbapenema, gubitka proteina u vanjskoj membrani, izbacivanja antibiotika iz stanice ili kombinacije navedenih mehanizama rezistencije. Posljednjih godina primijećeno je značajno povećanje kliničkih izolata Acinetobacter baumannii sa smanjenom osjetljivošću na jedan ili oba karbapenemska antibiotika prisutna dugi niz godina unutar KBC Split. Jedan od glavnih ciljeva ove disertacije bio je molekularno karakterizirati osnovu smanjene osjetljivosti na karbapeneme u kliničkih izolata vrste A. baumannii iz KBC Split. Tijekom šestogodišnjeg razdoblja istraživanja (2002.- 2007.) prikupljeno je 106 izolata A. baumannii sa smanjenom osjetljivošću na jedan ili oba karbapenema s različitih odjela i jedinica intenzivnog liječenja unutar KBC Split. Osjetljivost na antibiotike određena je disk- difuzijskom metodom i potvrđena mikrodilucijom u bujonu prema standardima CLSI. Prisustvo blaOXA gena istraženo je lančanom reakcijom polimeraze (PCR). PCR produkti blaOXA-51 like gena odabranih reprezentativnih izolata sekvencionirani su i analizirani u suradnji s engleskim ekspertima za novootkrivene oksacilinaze. Genotipizacijom izolata metodom elektroforeze u pulzirajućem polju istražena je sličnost među izolatima. Kod svih izolata A. baumannii nađena je osjetljivost ili rezistencija na imipenem (MIK 2-32 μ g/ml), te umjerena osjetljivost ili rezistencija na meropenem (MIK 8-128 μ g/ml) s višim vrijednostima MIK-a za meropenem. Svi izolati uključeni u izradu disertacije bili su rezistentni ili umjereno osjetljivi na sve druge skupine antibiotika osim ampicilin/sulbaktam. Lančanom reakcijom polimeraze dokazano je prisustvo blaOXA-51 enzima u svim prikupljenim izolatima. Nisu pronađene OXA-23 i OXA-24 β -laktamaze, kao ni na plazmidu smješteni blaOXA-58 gen. Rezultati sekvencioniranja potvrdili su prisustvo novog enzima OXA-107 u šest reprezentativnih izolata s različitih odjela KBC Split. Kod većine izolata (100/106) sa smanjenom osjetljivošću na jedan ili oba karbapenema otkrivena je insercijska sekvencija ISAba1 smještena neposredno uzvodno uz blaOXA-51 gen. Rezultati genotipizacije potvrdili su klonsku sličnost na razini 80 % među svim prikupljenim izolatima, te tri genotipa (A, B, C) unutar KBC Split. Genotip A je najzastupljeniji, proširen je unutar svih odjela i jedinica intenzivne njege u KBC Split, te posjeduje najveći epidemijski potencijal. Racionalnija primjena karbapenemskih antibiotika u odnosu na prethodne godine i uvođenje probira na karbapenem rezistentne izolate A. baumannii, zasigurno bi pridonijeli ograničavanju širenja ovog multiplo rezistentnog patogena i manjem broju bolničkih infekcija.

Acinetobacter baumannii; karbapenemi; oksacilinaze

nije evidentirano