hrvatski

Uloga istraživanja biološke raznolikosti u integriranoj zaštiti bilja

Prema Wilsonu (1997) riječ « ; Biodiverzitet» ; kao skraćenica pojma biološka raznolikost prvi je puta upotrijebljena 1986.g. Biološka raznolikost je različitost unutar živih organizama svih staništa, terestričkih, maritimnih i ostalih vodenih, te ekološkog kompleksa kojeg su i sami dio, a on uključuje različitost unutar vrsta i različitost između vrsta. Od 1, 7 milijuna opisanih biljnih i životinjskih vrsta, oko 64% pripada člankonošcima. Upravo taj njihov visoki udio u ukupnom broju poznatih vrsta čini ih dominantnim čimbenicima u promjenama eko- i agroekosustava. Mjerama integrirane zaštite bilja može se značajno utjecati na brojnost člankonožaca u agroekosustavu, kao i na ukupnu biološku raznolikost istog. Tijekom 2004. i 2005.g. Zavod za poljoprivrednu zoologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu provodio je istraživanja biološke raznolikosti agroekosustava u okviru FAO projekta « ; Integrirana zaštita kukuruza od kukuruzne zlatice u srednjoj i istočnoj Europi» ; . U obje godine istraživanja utvrđen je faunistički sastav organizama koji žive na površini i plitko u tlu, a tijekom 2005. godine i sastav organizama koji žive na biljkama. Istraživanje faune tla provođeno je ukopavanjem Barberovih posuda na 22 lokaliteta, a istraživanje faune na biljkama postavljanjem žutih Pherocon AM ploča na 13 lokaliteta. Determinacije sakupljenih uzoraka obavljene su na Zavodu prema ključevima za determinacije. Dominantnost i učestalost utvrđenih vrsta određena je po Baloghu. U 2004. godini u Barberovim posudama ukupno je determinirano 3940 člankonožaca. Najveći broj (3322) pripada porodici Carabidae. Broj člankonožaca po lokalitetima kretao se od 0 na lokalitetu Virovitica do 1618 na lokalitetu Nova Rača. Vrsta Harpalus rufipes bila je eudominantna na svih 9 lokaliteta. Vrsta Pterostichus melanarius bila je eudominantna na 4 lokaliteta, a vrste Poecilus versicolor, Carabus arvensis, Anchomenus dorsalis i Amara aenea bile su eudominantne samo na 1 lokalitetu. Vrsta H. rufipes se ističe kao konstantna na 7 od 9 istraživanih lokaliteta. U 2005.g. u Barberovim posudama determinirano je ukupno 1478 člankonožaca. Najviše zastupljene (1061) su također bile vrste iz porodice Carabidae. Broj člankonožaca po lokalitetima kretao se od 9 na lokalitetu Ivanec do 459 na lokalitetu Bankovci. Vrsta Harpalus rufipes bila je eudominantna na 10 lokaliteta, a vrsta Pterostihus melanarius na 9 lokaliteta. Vrsta Amara aenea bila je eudominantna na jednom lokalitetu. Na svim lokalitetima u 2005.g. vrsta P melanarius bila je konstantna. U 2005.g. na žutim pločama ukupno je determinirano 61699 člankonožaca. Broj člankonožaca na žutim pločama po lokalitetima kretao se od 1002 na lokalitetu Draganić do 11999 na lokalitetu Fakultetsko dobro, Zagreb. Vrste reda Thysanoptera bile su eudominantne na 13, vrste reda Homoptera, podred Aphidoidea na 9, a vrste reda Diptera na 7 lokaliteta. Vrsta Diabrotica virgifera virgifera bila je eudominantna na 1 lokalitetu. Za sve lokalitete zajedno eukonstantne su bile vrste redova Hymenoptera i Diptera, podredova reda Homoptera, Aphidoidea i Cicadoidea, te porodica Coccinelidae. Rezultati istraživanja ukazali su na razlike u praksi gospodarenja i primjenjenim mjerama zaštite bilja na parcelama uključenim u istraživanje. Fitomedicina u svojoj osnovi mora uzeti u obzir sve aspekte izučavanja biološke raznolikosti agroekosustava kako bi mogla vrednovati različite mjere integrirane zaštite bilja. Polučeni rezultati predstavljaju korak prema utvrđivanju mogućnosti mjerenja biološke raznolikosti u agroekosustavu i utvrđivanja razlika između različitih lokaliteta, te vrednovanja istih prema praksi gospodarenja i mjerama zaštite bilja koje se provode na njima.

biološka raznolikost; fauna trčaka; integrirana zaštita bilja

nije evidentirano