hrvatski

Izvješće o medvjedu R8 "Mate"

Medvjed se 28. listopada 1989. uhvatio u zamku na Sneženoj jami (obrađen od 11.12 do 13.15 sati). Postupak hvatanja i postupak obrade snimljeni na video traci. Prisutni kod hvatanja: Đuro Huber, Željko Đukić, Alojzije Frković, Andrea Poljak, Sanja Morić, Tomica Modrić, Juraj Huber Glave mjere (od 43 mjerenih): masa 120 kg, 160 cm ukupna duljina tijela, 70.5 cm opseg vrata, 66.5 cm opseg glave, 72.5 cm visina u ramenu, 11.9 cm širina prednje šape, 11.4 cm širina stražnje šape, 33.2 cm duljina glave, procjena dobi 4 godine. Uzeti su uzorci krvi, brisevi i prvi predkutnjak (donji lijevi). Medvjed je u dobroj kondiciji i zdrav. Obilježavanje: Ogrlica sa radio-odašiljačem AVM, montirana sa 3 vijka Ušne markice (narančaste) br. 11368 lijevo, 11369 desno Tetovirani broj "08" u donju usnu 2. Praćenje Ukupno tijekom 83 dana. Osim mjesta hvatanja utvrđen je samo položaj brloga (prijevoj kod Šibrlićke) na udaljenosti od 3.0 km od Snežene jame. Praćeno je brloženje i izmjeren je brlog. Opis brloga: Brlog je smješten u podnožju stjenovitog vrha prijevoja između dva kraka livade Šibrlićke. Stijena na vrhu je visoka 670 cm. Otvor prirodne špilje je širok 110 cm i visok 110 cm, a to je oko 25% više od prosjeka. Srednje vrijednosti za 22 izmjerene brloga su prikazane u priloženoj Tablici 1. Špilja je duboka 672 cm, a prednji rub ležaja na 471 cm, tako da je ovaj tunel više od dvostruko dulji od prosječnih (Tablica 1). Dimenzije prostorije sa ležajem su: 106 cm visina, 64 cm širina i duljina 121 cm, a sam ležaj je 121 puta 64 cm. U ležaju je 7 cm duboki sloj grančica crnogorice i bjelogorice debelih do 1 cm i dugih 10 do 26 cm (Tablica 2 za srednje vrijednosti 27 ležaja). Posebno je zanimljivo da je na vrhu opisane stijene medvjed napravio i dodatni vanjski ležaj od jelovih grančica, mahovine i lišća (80 x 90 cm), a na udaljenosti od 15.1 m od ulaza u brlog. Vidljiva je staza te duljine od brloga do vanjskog ležaja. Takove vanjske lažaje ("za sunčanje") do sada smo našli samo uz još tri brloga. Nakon što je "Mate" napustio brlog u 1990. godini samo je jednom (10. lipnja 1990. od 17.15 do 17.16 minuta) dobiven signal sa vrha Drgomlja, a koji je dolazio iz velike udaljenosti iz smjera 224 stupnjeva. Intenzivno traženje istog dana, kao i u više navrata prije i poslije tog dana nije dalo rezultata. Avionsko praćenje nije uspjelo organizirati zbog opasnosti nadolazećeg rata i mogućnosti da netko puca u avion pri niskom letu. Početkom rata je naše terensko vozili "Lada - Niva" mobilizirano pa više nije bilo mogućnosti pokušavanja praćenja medvjeda. 3. Ishod Medvjed "Mate" odstrjeljen u legalnom lovu od strane L.D. "Tetrijeb" Delnice 23. ožujka 1997. godine u 21.15 sati na hranilištu Srednji vrh kod Sovića laza. Ogrlica je još na medvjedu. Vanjski sloj je puknuo, a odašiljač se slabo drži. Oslabljeni ali još uvijek cjelovit unutarnji sloj urasao je cijelim opsegom u vratno tkivo koje je zagnojeno. Obje ušne markic su izgubljene. Utetovirani broj je čitljiv. Medvjed je dobre fizičke kondicije u dobi od 13 godina. Na slabinama ima oko 9 cm debeli sloj sala. Nije izvagan, 187 cm ukupna duljina, 62 cm opseg vrata ispod ogrlice (67 cm opseg ogrlice), 75 cm opseg glave, 41 cm duljina glave, 86 cm visina u grebenu, 14 cm širina prednje šape, 13.5 širina stražnje šape. Dana 24. ožujka 1997. medvjeda su pregledali mr. Josip Kusak i Dinko Novosel te sa tijela skinuli i u Zagreb donijeli ogrlicu, a 27. ožujka su dr. Goran Gužvica, Dinko Novosel i Hrvoje Haber s oguljenog medvjeda uklonili meso, uzeli uzorke tkiva za pretrage i donijeli kosti (bez lubanje) na Veterinarski fakultet u Zagreb. U trenutku pisanja ovog izvješća kosti još nisu bile očišćene niti pregledane na moguće patološke pojave. 4. Mišljenje Od ukupno 26 telemetrijski praćenih medvjeda (14 na Plitvicama od 1981. i 12 u Gorskom kotaru od 1986.) "Mate" je bio jedan od 5 najkraće praćenih. Od tih su tri (P5, P7 i P9) brzo skinuli prelabavo postavljene ogrlice (kao i P6, R3 i R4 ali ta su 3 medvjeda ponovno uhvaćeni i obilježenei), a dva su (P12 i R8 "Mate") izgubljena zbog nestanka signala. Gubitak signala može značiti kvar na ogrlici ili veliku migraciju medvjeda. Budući da smo signal od "Mate" dobili, ali bez da smo uspjeli odrediti položaj, još 10. lipnja 1990., odosno nakon 194 dana vjerojatnije je da se on u međuvremenu kretao u udaljenijim područjima. S obzirom na mjesto gdje je ubijen očito se u međuvremenu (od 7 godina) vratio. Nesretne političke okolnosti, sa nadolazećom srpskom pobunom i agresijom, onemogućile su tražanje iz aviona, a zatim, zbog mobilizacije terenskog vozila ("Lada Niva") i sa zemlje. Prestanak financiranja u ratnim uvjetima također je onemogućio nastavak hvatanja, a time i mogućnost da se "Mate" ponovo uhvati. Ponovna hvatanja su, posebno za mužjake, bila razmjerno česta, odnosno ukupno tri puta. Medvjed je odstrjeljen u legalnom lovu pri čemu je otkriveno da još uvijek nosi ogrlicu sa radio-odašiljačem koji više ne radi. Ogrlicu je prerastao i urasla mu je u vratno tkivo s posljedičnim oštećivanjme krzna i kože. Opće stanje medvjeda time nije bilo narušeno, a to je posebno vidljivo po izuzetno velikim proljetnim zalihama potkožne masti. Može se smatrati da bi u bližoj budućnosti (godina - dvije) popustio i drugi sloj materijala ogrlice. Nakon otpadanja ogrlice ozljeda bi zarasla, s tima da bi ostao vidljiv ožiljak. Debeli sloj masnog tkiva bitno je utjecao i na opseg vrata, te na pritisak ogrlice. Treba napomenuti da je inače poznato da medvjedi nisu najmršaviji u proljeće kad izađu iz brloga, već početkom ljeta, odnosno nakon sezone parenja. Obzirom na oštećenje trofejnog dijela medvjeda ovdje napominjemo da se u ovim istraživanjima (provedenim u suradnji sa ondašnjim šumarijama, današnje "Hrvatske šume") od početka podrazumijevalo da dlake isopd ogrlice praktično neće niti. Jedan medvjed (R7 "Pepi") je tako i bio legalno odstrijeljen nakon što je 283 dana nosio ogrlicu. Naravno ona tada nije izazvala oštećenje kože i tkiva. Razmatrajući zašto je ogrlica postala pretijesna važna su dva elementa. Prvi je svakako rast i izuzetna debljina medvjeda. Drugi je začuđujuće smanjenje opsega materijala ogrlice. Prilikom hvatanja medvjeda rutinski smo ošišali dlaku oko vrata na mjestu ogrlice. Šišanjem se smanjuje vjerojatnost skidanja preko glave u prvim danima kada to medvjed aktivno pokušava. Na mjestu tako ošišane dlake izmjerili smo tada opseg od 70.5 cm. Oko tog dijela vrata pričvrstili smo ogrlicu, i to tako da se ispod nje mogu staviti 4 prsta (8 cm) u smjeru okomitom na vrat. Prema tome opseg oglice nije mogao u tom trenutku biti manji 78 cm. Opseg ozlijeđenog vrata ustrijeljenog medvjeda ispod ogrlice bio je 62 cm, a opseg same ogrlice skinute s medvjeda nakon 8 godina je 67 cm, odnosno najmanje 11 cm (14%) manje! Očito je došlo do skraćivanja materijala ogrlice. S ovom spoznajom namjeravamo izvesti pokus dugotrajnog držanja u vodi jedne druge ogrlice od istog materijala i pratiti ponašanje materijala. Ako dokažemo da se skraćuje obratiti ćemo se proizvođaču ("AVM" iz SAD). Ovom prilikom navodim i da su svi obilježeni medvjedi koji su do sada na poznati način izgubili život, stradali od čovjeka, odnosno da nije zabilježen niti jedan uzrok smrti od prirodnih razloga. Tako su dva legalno odstrjeljena ("Mate" i "Pepi"), dva ilegalno ubijena (P11 i R5), a jednog je pregazilo motorno vozilo (C5). Ilegalno ubijeni P11 je 1986. u NP Plitvička jezera uhvaćen oko vrata i zadavljen u žičanoj zamci lovokradice, a ženka R5 je 1990. ubijena upravo kad je iz brloga izvela svoje prvo leglo. Zanimljivo je da smo u rujnu 1995. upravo mi spasili jednu medvjedicu (R13) koja se bila uhvatila u zamku lovokradice iza rasadnika kod Kuželja. Bez injekcione puške, sredstava za omamljivanje i ostale opreme bilo bi ju moguće jedino ustrijeliti. Tijekom godina istraživanja medvjeda prikupili smo i kosture 16 različitih medvjeda nađenih u šumi. Zanimljivo je da su 4 od tih medvjeda imali svježe ili stare prelome kostiju od vatrenog oružja (jedan još iz 1988. godine čak od rasprskavajućeg metka), a kod dva su nađena zrna sačme urasla u kost. Jedno od tih zrna pogodilo je medvjeda u taban stražnje noge! Zaključujem da je nezgoda koja se dogodila krajnje nepovoljan ishod praćenja jednog medvjeda. Takovi rijetki slučajevi opisani su u literaturi istraživanja medvjeda, a nama se to dogodilo po prvi puta. Svaka nezgoda je iskustvo za sebe i rabi sa za još veći oprez. Činjenica je da su medvjedi izuzetno snažne, inteligentne životinje koje se kreću po velikom i raznolikom prostoru, hrane najraznovrsnijom hranom, dugo žive, imaju jedinstven reprodukcijski ciklus sa rađanjem mladunčadi usred zime u brlogu i sa dugom ovisnošću mladih o majci. Sve to čini istraživanja te vrste kompleksnijim, zanimljivijim ali i potrebnijim i opasnijim. U svijetu je već odavno stavljeno izvan sumlje da je za preživljavanje mnogih životinjskih vrsta presudan stupanj istraženosti njihove biologije i ekologije. Neznatni gubici ili oštećenja su pritom zanemarivi u odnosu na vrijednost novih spoznaja kao i na stradavanja od drugih razloga.

smeđi medvjed; odstrel; izvješće

nije evidentirano