hrvatski

Fiziologija slušnog osjetila: transdukcija, transmisija, obradba podataka

Čovjek je pao u govor, koji se postupno i neprekinuto razvijao od samog početka života u jednostaničnih bića. Mnogo je potvrda da u životinja postoje procesori za govor, a da gramatika i metaforika jezika stoje u pripremi da prihvate verbalni jezik homo loquensa. Usposobljavanje, zato, valja početi na predljudskoj razini. Govor valja učiti iz prirode, od senzomotoričke to jest prostorne inteligencije do verbalnog jezika. Kod umjetne pužnice transdukcija i transmisija akustičke poruke dijelom su izmijenjene, a tamo gdje se operacijom ništa nije diralo, i gdje najčešće ne postoje oštećenja, u središnjem slušnom sustavu (SSS), tamo se nalazi najveći funkcionalni gubitak, zastoj u razvoju, jer latentna snaga ne prelazi u kinetičku, jer nedjelatna slušna svojstva postaju nepotrebna. Za svaki nedostatak, organski ili funkcionalni, vrijedi staro i opće pravilo: što je dalje od periferije, to su posljedice teže. Valja dobro upoznati mjesta u SSS na koja dolaze živčani impulsi iz drugih osjetila sustava za percepciju prostora, jer podražaji koji bi, poslije ugradnje umjetne pužnice, dolazili samo preko slušnog puta ne mogu biti dostatni. Valja zato upoznati sustav za percepciju prostora i znati ga na najbolji način uzeti kao multisenzorički put usposobljavanja slušanja i govora.

umjetna pužnica

nije evidentirano