hrvatski

Tipovi ateizama u kontekstu sociodemografskih karakteristika i političkih stavova

U sociološkim istraživanjima, pa i u onim psihosocijalnim, mnogo češće se istražuje fenomen religije i religioznosti negoli fenomen ateizma. Istraživanjem provedenim u prosincu 2008. godine metodom ankete na kvotnom i stratificiranom uzorku glavnih studijskih grupacija studenata Sveučilišta u Zagrebu provjerili smo hipotezu o postojanju različitih tipova ateizama ovisno o potrebama, vrijednostima i stavovima. U konceptualnom predlošku pretpostavili smo da se načini određivanja religijskih orijentacija i religijskog identiteta može primijeniti na istraživanje strukture ateizma. Smatrali smo da se može govoriti o različitim vrstama ateizama koji se distingviraju po strukturi potreba, ali i po vrijednosnim odrednicama ateističkog svjetonazora. Primjerice, ateist čije je uvjerenje utemeljeno na striktnom racionalizmu koji mu služi kao kriterij za prosudbu svega što razmatra i procjenjuje može biti bitno različit od ateista socijalno orijentiranog, čiji je primarni motiv pripadanje grupi i osjećaj različitosti od pripadnika onih grupa čiji su svjetonazori dijametralno suprotni. U istraživanjima religioznosti dio ispitanika odgovara da nisu vjernici ili da ne mogu procijeniti jesu li vjernici. Dvije posljednje grupe ustvari su potencijalni ateisti. Naše istraživanje pokazuje da dio njih donekle sklon religijskom uvjerenju, a dio njih donekle sklon ateističkom uvjerenju. U našem smo istraživanju dobili empirijsku potvrdu koja nam daje osnovu za razvrstavanje onih koji nisu vjernici u pet tipova ateista, odnosno „ kvazi“ -ateista. Riječ je o sljedećim tipovima: 1. Ateist racionalist (racio je mjerilo svega, religija je skup besmislica, Bog doista ne postoji, a vjernici su gomila zaslijepljenih ljudi) 2. Ateist socijalno orijentiran (bliske su mu samo osobe koje su također ateisti, religiozne osobe su etički tendenciozne, ateisti su u pravilu inteligentniji od vjernika koji su uz to još i zaslijepljeni religijom) 3. Ateist pozitivist (za razliku od racionalista, vjeruje da znanost može objasniti sve što je danas još neobjašnjivo pa čak iziči nakraj s eshatološkim dilemama) 4. Ateist destinacionist („ kvazi“ -ateisti koji se „ gnuša“ svrstavanja u vjernike, ali je uvjeren sudbina predodređuje svačiji život pa su za njega, primjerice, horoskopi „ epistemološki“ ravnopravni znanstvenoj aparaturi) 5. „ Vis vitalis“ ateist (Vitalist) (ne vjeruje u Boga, ali vjeruje u postojanje više sile kao alternative) Dobiveni tipovi potvrđeni su faktorskom analizom pod komponentnim modelom uz varimax transformaciju. Pokazalo se da kosa transformacija potvrđuje značajnu korelaciju između racionalista i pozitivista koji su ujedno negativno korelirani s posljednja dva tipa. U daljnjim analizama pokazalo se da su pozitivisti statistički značajno skloniji europeizmu, destinacionisti klerikalizmu i nacionalizmu, a vitalisti neskloni klerikalizmu. Sociodemografski profil tipova ateista govori u prilog tezi da su karakteristike ispitanika relativno slaba odrednica ateističkih svjetonazora. Racionalizmu su skloniji oni kojima je otac ateist od onih kojima je otac vjernik, a ispitanici iz manjih gradova skloniji su socijalnom tipu ateizma od onih iz većih gradova. Pozitivizmu su skloniji ispitanici višeg materijalnog statusa od onih slabijeg materijalnog statusa. Destinacionizmu su najmanje skloni oni kojima je otac ateist. Vitalisti nemaju tipičan sociodemografski profil.

Tipovi ateizama; politički stavovi

nije evidentirano