hrvatski

Brojno stanje, uzgojna analiza i organiziranost uzgoja lipicanaca u Republici Hrvatskoj

Lipicanska pasmina, prema podacima, na hrvatskom tlo prvi puta dolazi oko 1700. Godine na imanje grofa Jankovića u Terezovcu, a prvi sljedeći podatak je iz 1806. Godine kada se Ergela Lipica, bježeći pred Napoleonom, smješta u biskupijskim štalama u Đakovu. Od prvih dolazaka do danas uzgoj lipicanaca u Hrvatskoj postao je najveći svjetski nacionalni uzgoj lipicanske pasmine. Zbog velikih obradivih poljoprivrednih površina Slavonija je imala i velike potrebe za konjima kao izvorom radne snage. Tako je lipicanac zbog sposobnosti adaptacije postao od konja kraljeva konj za poljoprivredne radove. Upravo zbog potreba i kontinuiranog povećanja broja grla, uzgoj lipicanaca u Slavoniji porastao je u Međunarodnoj stručnoj literaturi poznat kao „ slavonski lipicanski bazen“ . Kroz godine s dolaskom mehanizacije i robotizacije, i danas u vremenu informatizacije, od izvora radne snage lipicanac je postao konj za vrhunska natjecanja, posebice zaprežni sport. No, budući da je postao dio povijesti i življenja Slavonac, od vremena rada na poljima do sportskog konja, lipicanac je u Hrvatskoj opstao upravo zahvaljujući sprezi Slavonaca i njihovih konja. To potvrđuje činjenica da je lipicanac danas nezaobilazan čimbenik brojnih slavonskih kulturno – folklornih manifestacija. Uzgoj lipicanaca u Hrvatskoj najveći je svjetski uzgoj ove pasmine. I ne samo kvantitativno, nego i kvalitativno možemo reći da smo vodeća zemlja u uzgoju ove pasmine konja. Danas se u Hrvatskoj aktivne dvije državne lipicanske ergele (Đakovo i Lipik) i najveći nacionalni zemaljski (privatni) uzgoj. Uzgoj izvan državnih ergela organiziran je u udruge i privatne ergele koje su članice Hrvatskog saveza udruga uzgajivača lipicanske pasmine konja.

lipicanac ; brojno stanje ; uzgojna analiza ; organiziranost uzgoja ; Republika Hrvatska

nije evidentirano