hrvatski

Termohalini odnosi i raspodjela planktona u estuariju rijeke Zrmanje (listopad 1998.)

Visoko-stratificirani estuariji tipični su za Sredozemlje, gdje nastaju u uvjetima male plime i oseke. Do ušća u Novigradsko more, rijeka Zrmanja stvara estuarij dug oko 13 km. Područje estuarija ekološki je slabo istraženo, prirodoznanstveno gotovo nepoznato. U listopadu 1998. godine, izmjerena je fina vertikalna raspodjela slanosti i temperature pomoću CTD sonde na osam postaja, na profilu od Velebitskog kanala do središnjeg dijela estuarija. Oštra haloklina dijeli vodeni stupac na bočati sloj iznad halokline i na morski sloj ispod halokline. Zbog dotoka hladnije riječne vode, termoklina se poklapa s haloklinom. Niska površinska slanost u Novskom ždrilu pokazuje snažno površinsko istjecanje riječne vode prema Velebitskom kanalu. Raspodjela fitoplanktona duž estuarija je nejednolika i odražava promjene termohalinih odnosa. U bočatom sloju iznad halokline, zastupljene su slatkovodne vrste, a ispod halokline dominiraju morske vrste. Najveća gustoća mikrofitoplanktona (dijatomeje i dinoflagelati sa stanicama 20m), određena je u Novigradskom moru i uz ušće. Gustoća fitoplanktona maksimalna je neposredno ispod halokline, gdje se također nakuplja sitniji nanoplankton (2-10m). Gustoća nauplija (ličinaka kopepoda, mikrozooplankton) najveća je u moru, a populacije se protežu u estuarij ispod halokline. Obilježja estuarija rijeke Zrmanje protežu se na velik dio Novigradskog mora i Velebitski kanal.

fitoplankton; zooplankton; estuarij; Zrmanja; Jadransko more

nije evidentirano