hrvatski

Leksik i identitet

Za razliku od jezika kao sustava, svaki jezik kao standard, pa tako i hrvatski, neraskidivo je vezan uz naciju kao jedan od najbitnijih čimbenika u procesu preobrazbe i izdizanja naroda s razine puke etničke cjeline u globalnu društvenu zajednicu s visokim stupnjem ekonomske, političke, kulturne i institucionalne povezanosti, pri čemu je leksik, kao temeljni nositelj značenja u jeziku i kao riznica kulturološkoga i civilizacijskoga iskustva, sasvim sigurno, jedno od najmoćnijih sredstava manipulacije identitetom naroda, posebno kod tzv. „ malih naroda“ i u osjetljivim godinama neposredno nakon formiranja samostalne države. U takvim sociolingvističkim prilikama, u kojima se posljednjih petnaestak godina nalazi i hrvatski jezik, izbor riječi u različitim komunikacijskim situacijama ne predstavlja samo činjenicu jezičnoga opredjeljenja nego postaje po jezik i, u ovom slučaju, jezikoslovnu kroatistiku u cjelini bitan, vrlo opasan i štetan oblik politikantstva i kvazipolitičkoga deklariranja. Polazeći od konteksta i značenja, mikro i makrostilova odnosno polifunkcionalnosti i slojevitosti standardnoga jezika kao najrelevantnijih kriterija pri normiranju leksika, s gledišta se suvremene standardologije u ovom članku kritički sagledavaju negativni utjecaji političkih prilika na leksik i leksičku normu, utjecaji koji su posljednjih godina često rezultirali negativnim aspektima jezičnoga purizma utemeljenoga na neelastičnim kriterijima i postavkama tradicijske standardologije koja uzor u prvom redu traži u jeziku „ dobrih starih“ pisaca. S obzirom na ovako postavljenu osnovnu tezu gdje su načelima tradicijske filologije suprotstavljena načela suvremene lingvistike, u članku se također preispituje i svrhovitost pojma leksičke norme, koju bi, po autorovom mišljenju, trebalo izbjegavati, a u raspravama o leksiku trebalo bi govoriti o normativnim načelima utemeljenima na uporabnom kontekstu koji s gledišta depolitizirane jezične kulture može i mora biti jedini relevantan determinator izbora riječi. U članku će se također na nekoliko primjera, a na temelju recentnijih, u prvom redu kognitivnih, pristupa leksiku i leksičkoj semantici uopće, kategorija tuđica u hrvatskom jeziku nijansirati prema kontekstualnoj svrhovitosti pojedinih tuđica te će joj se pristupiti kao kategoriji ustrojenoj na temelju efekta prototipa.

identitet, standardni jezik, leksička norma, funkcionalni stilovi, kontekst, kognitivna domena, znanje o svijetu

nije evidentirano