hrvatski

Nastava etike okoliša u visokom obrazovanju. Teorijski pristup ili primijenjena etika?

Rad se bavi pitanjem nastave Etike okoliša u visokom obrazovanju. U kontekstu bioetičke tematike, interes za uvođenjem kolegija Etike okoliša u posljednjih nekoliko godina raste u svijetu, kao i broj studenata/ica koji ih upisuju. Ovo nije iznenađujuće s obzirom ne samo na rastuće ekološke probleme s kojima smo suočeni, već i na povećani interes raznih područja odlučivanja (politike, ekonomije), ali i medija, za ekološke probleme i njihova moguća rješenja. Uzimajući u obzir razloge uvođenja kolegija ove i slične tematike te motivaciju studenata/ica koji ih upisuju, pitanje koje se nameće je dvojakost ciljeva nastave etike okoliša: (1) treba li nastava biti objektivno iznošenje različitih teorijskih pristupa, teoretičara, njihovih argumenata, kritika i odgovora na kritike, odnosno objektivnih činjenica, nakon čega studentima/icama treba prepustiti formiranje vlastitog opredjeljenja ; ili (2) nastava treba zastupati primijenjenu etiku, odnosno praktično moralno djelovanje u čovjekovu odnosu prema okolišu i životu, te razvijati poštovanje i odgovornost studenata/ica prema susvijetu. Clare Palmer, koja se sa svojim suradnicima bavi ovom tematikom, naziva ova dva pristupa "pure intellectualist" (čisti intelektualni pristup) i "ethical advocacy" (zagovaranje etičnosti). Rad iznosi pregled značajnijih autora/profesora koji razmatraju prednosti i nedostatke oba navedena pristupa, te se bavi zadacima i ciljevima nastave Etike okoliša u Hrvatskoj. Na temelju iznesenih argumenata autorica argumentirano prihvaća "čisti intelektualni pristup" u nastavi Etike okoliša.

etika okoliša; visokoškolsko obrazovanje;

nije evidentirano