hrvatski

Ekologija i zaštita glavate želve Caretta caretta (Linnaeus 1758) u istočnom Jadranu

Istraživanja populacijske strukture, vremensko-prostorne dinamike, migracija, korištenja staništa te natalnog porijekla glavatih želvi u akvatoriju Hrvatske i Slovenije provedena na 264 jedinke prikupljene u vremenu 1995. &#8211; 2007. ukazala su na važnost sjevernog i srednjeg Jadrana kao zajedničkog neritičkog staništa spolno nezrelih i odraslih životinja iz više reproduktivnih populacija. Prema rezultatima analize mitohondrijskih haplotipova, dominantan udio predstavljaju životinje iz sredozemnih populacija, prvenstveno grčke (75.3%) i turske (19.5%), dok ih manji dio dolazi s gnjezdišta na Cipru (2.2%) i u Izraelu (1.4%). Ustanovljeno je i prisustvo endemskog haplotipa s libijskih gnjezdišta (CC-A26), ali udio libijske populacije u morskim staništima Jadrana nije poznat. Analiza miješanih populacija ukazala je i na prisustvo jedinki iz zapadno-atlantskih populacija (reproduktivna populacija južne Floride), no njihov je ukupni udio u Jadranu <2%. Imigracije glavate želve u Jadran su trofički uvjetovane, a grupiranje nalaza markiranih životinja u sjevernom Jadranu ukazuje na značaj područja kao staništa ishrane. Ishrana vrste zasnovana je na puževima, školjkašima, dekapodnim rakovima, ježincima i moruzgvama kao glavnim skupinama plijena, a ukupno 159 svojta utvrđena u ishrani potvrđuje status glavate želve kao karnivornog oportunista. Novačenje neritičkih voda i ontogenetska promjena staništa događa se rano, kod životinja dužine karapaksa (CCL) od 25 do 30 cm, ukazujući na kratko trajanje pelagičke razvojne faze. Iako je glavata želva u istraživanom akvatoriju prisutna tijekom cijele godine, rezultati vremensko-prostorne analize ukazali su na značajne razlike u prostornom korištenju staništa i postojanje sezonskih migracija između ljetnih područja ishrane smještenih na cijelom području kontinentalne podine Jadrana i zimovališta. Staništa zimovanja ograničena su na područja južno od 45° SGŠ, s temperaturama mora &#8805; 11°C i dubinama <100m. Tjelesne temperature (12.2 &#177; 1.2°C) i izračun trajanja aerobnih urona (6.2 &#177; 3.2h) ukazuju da životinje zimu provode u stanju smanjenje aktivnosti. Slučajni ulov glavni je razlog ugroženosti glavate želve u Jadranu. Slučajni ulov u mreže stajaćice u sjeveroistočnom Jadranu ovim je istraživanjem procijenjen na najmanje 468 &#8211; 657 pa do 2874 &#8211; 4035 ulova god-1, uz smrtnost od 74.0%. Procjena ulova u pridnene koće iznosila je 2077 &#8211; 4239 ulova god-1 (smrtnost: 7.5 &#8211; 26.9%). Ustanovljene su značajne razlike (p < 0.001) u veličinama glavatih želvi u slučajnom ulovu (pridnene koće: 54.0 &#177; 15.4 cm CCL ; mreže stajaćice: 40.4 &#177; 11.9 cm CCL). Poredbena ocjena relativnog utjecaja ove dvije ribolovne grane na glavatu želvu u sjevernom Jadranu izvršena je analizom reproduktivnih vrijednosti (RV) četiri matrična starosno-strukturirana deterministička populacijska modela. Zbog značajno većih RV starijih životinja, analize modela ukazale su na smanjenje utjecaja slučajnog ulova pridnenih koća kao prioriteta u zaštiti glavate želve. Ipak, u nekim je scenarijima smrtnosti ukupan utjecaj mreža stajaćica bio usporediv ili veći od utjecaja koća, ukazujući na mogući obim problema utjecaja malog tradicijskog ribarstva na morske kornjače. Smanjenje slučajnog ulova i smrtnosti u Jadranskom moru predstavlja prioritet u očuvanju populacija glavate želve jonsko-jadranske jedinice upravljanja.

populacijska struktura; korištenje staništa; ishrana; natalno porijeklo; slučajni ulov; zaštita

nije evidentirano