hrvatski

Usmenoknjiževni i mitološki modeli u pripovjednim zbirkama Nade Iveljić

Prožimanja usmene i pisane književnosti, baš kao i međupoetički dodiri književnog diskursa s mitološkim i predajnim modelima, česta su, premda nedovoljno istražena pojava. Pripovjedni tekstovi Nade Iveljić, osobito oni u formi kraćih proza, višestruko su okrenuti usmenoknjiževnim i mitološkim koncepcijama, baš kao i narodnoj baštini općenito, šireći senzibilitet za nacionalnu tradicijsku kulturu. Rad se bavi analizom usmenoknjiževnih i mitoloških modela u autoričinim proznim tekstovima, točnije, u tri pripovjedne zbirke („ Šestinski kišobran“ , „ Vodenica Sokolica“ i „ Dođi da ti pričam“ ) te u cjelovitom proznom tekstu „ Doživljaji zagrebačkih Saveka“ . Pokazuje se da navedeni prozni tekstovi na različitim razinama, na različite načine i s različitim funkcijama uspostavljaju specifične dodire s usmenoknjiževnom i/ili mitološkom građom, koja funkcionira kao gradbeni tekstualni elemenat s različitim funkcijama (autotematizacije, prostorno-vremenskog smještanja prikazanog svijeta, konceptulizacije i karakterizacije likova...), ali je isto tako i u službi razvijanja najrazličitijih ludičkih postupaka. Na taj način, sinergijskim učinkom tradicionalnih modela usmenoknjiževne ili mitološke provenijencije (koji se redovito stvaralački prevrednuju) i igrivih postmodernističkih narativnih strategija postiže se optimalan učinak originalnosti, zanimljivosti i edukativnosti suvremenog dječjeg proznog teksta.

pripovjedne zbirke Nade Iveljić; usmena književnost; mitologija i narodna predaja; ludizam; postodernističke narativne strategije

nije evidentirano