Naglasna kolebanja imenica u hrvatskome standardnom jeziku (CROSBI ID 353578)
Ocjenski rad | doktorska disertacija
Podaci o odgovornosti
Martinović, Blaženka
Zoričić, Ivan
hrvatski
Naglasna kolebanja imenica u hrvatskome standardnom jeziku
Temeljni je cilj istraživanja bio utvrditi opseg raskoraka između propisa i uporabe, tj. norme i tzv. profesionalne jezične prakse iz kojega bi se nametnuo i potpun popis svih oblika nepodudaranja na zadanome korpusu (po naglasnim kategorijama i tipovima). Na istraživanje jezične zbilje odvažili smo se prije svega jer među jezikoslovcima nema suglasja o tome postoji li naglasna norma i treba li uopće težiti kodifikaciji govora. Na koncu smo i jednomu i drugomu otvorenom pitanju ponudili potvrdan odgovor. Praktičnu primjenljivost istraživanja vidjeli smo prije svega u definiciji opsega kolebanja koja se na koncu pokazala optimističnom jer su polazni korpus (predstavljen u knjizi Naglasak u hrvatskome književnom jeziku koja je zasad i jedini suvremeni sustavni prikaz naglasnoga sustava) i ostali (normativni) priručnici (gramatike i rječnici) uvelike u suglasju, od 70 do 90% na korpusu od oko 6 000 (čestouporabnih ili naglasno neustaljenih) imenica. Dvojbenosti u naglašivanju imenica promatrali smo na leksičkoj i na morfološko-tipološkoj razini. Unutar leksičkih i paradigmatskih višestrukosti nametnula se potreba stilskoga definiranja (kao neutralno ili kao stilski obilježeno), a u svemu smo prepoznali i semantička diferenciranja jer je u uporabi sve više pseudodubleta. Izvan tipološkoga razvrstavanja ostaju naglasne preinake koje su predvidljive, primjerice zanaglasne dužine, položajna duljenja, čelni naglasak V jd., prevaga silaznoga tona G mn, , promjena tona u L jd. u imenica za neživo i sl. Takvim općim, paradigmatskim pravilima tipologija postaje jednostavnijom. Na koncu smo saželi spoznaje o naglasnim uzorcima u teoriji i praksi i ponudili preglednu naglasnu tipologiju imenica koja služi dvomu: lakšemu učenju i poučavanju naglasaka – onomu čemu se još uvijek pridaje najmanje pozornosti u školovanju te preglednijemu i potpunijemu prikazu naglasnih podataka u rječničkim natuknicama. U fleksiji se ili zadržava naglasak nominativa (pa govorimo o nepromjenljivome tipu) ili mu se mijenjaju ton, trajanje ili mjesto (pa je riječ o promjenljivome tipu). U svemu se pokazalo da danas u uporabi i priručnicima postoje 22 aktivna naglasna uzorka čijim opisom i popisom te obrojčavanjem pomažemo leksikografima u potpunijim i ujednačenijim natukničnim podatcima. Željeli smo prije svega udariti temelje izradi naglasnoga priručnika hrvatskoga jezika s rječničkim dijelom dvojbenih i stilski definiranih naglasnih likova. Uzimljući u obzir zaključke u radu smatramo da je njihov znanstveni prinos u stabilizaciji naglasne norme (na leksičkoj, paradigmatskoj i tipološkoj razini), zatim u preglednijoj naglasnoj tipologiji imenica te u (budućemu) ujednačivanju i utočnjavanju naglasnih podataka u normativnim priručnicima, u ovome dijelu korpusa.
naglasak; uzus; norma; kodeks; dubleta; pseudodubleta; leksički naglasak; morfološki naglasak; tipološka norma; naglasni tip
nije evidentirano
engleski
Noun Accent Dilemmas in the Standard Croatian Language
nije evidentirano
accent; accentuation; usage; norm; codex; doublet; pseudo-doublet; lexical accent; morphological accent; typological norm; accent type
nije evidentirano
Podaci o izdanju
567
08.08.2008.
obranjeno
Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj
Filozofski fakultet u Zagrebu
Zagreb