hrvatski

Najstariji sakramentar srednjovjekovne Istre iz 1050. godine u kontekstu europskih liturgijskih kodeksa

Najstariji sakramentar srednjovjekovne Istre dio je misala iz 11. stoljeća koji je danas pohranjen u Samostanu franjevaca konventualaca u Šibeniku. U stručnoj literaturi dosada je atribuiran kao šibenski « ; Liber sequentiarum et sacramentarium» ; . Autorica iznosi argumente za dataciju rukopisa u 1050. godinu, na temelju analize karolinške minuskule kojom je kodeks pisan, te karakteristika njegova neumatskog notnog pisma i iluminiranih inicijala koji upućuju na tehniku jednog od najproduktivnijih skriptorija 11. stoljeća – onu skriptorija Tegernsee. Na temelju metode hijererhijskog promatranja i komparativne sondaže svetaca u sanktoralu koju je 1984. predstavio njemački liturgičar Felix Heinzer: od onih najistaknutijih svetačkih imena (njem. « ; Leitheiliger» ; ), preko regionalnih i loakalnih, autorica dolazi do novih spoznaja o mjestu njegova nastanaka i moguće uporabe. Ime vodećeg sveca, sv. Tome apostola, patrona biskupije Pula, je zlatnim majuskulnim slovima upisano u molitvama, inicijali početka molitve ukrašeni velikim vitičastnim inicijalima, a posebni napjev sekvence njemu u čast notiran je adijastematskom neumatskom notacijom tipa Einsiedeln u sekvencijaru ove rukopisne knjige. Pretpostavku o mjestu za koji je kodeks pisan argumentira poredbom svetačkih imena sanktorala ovog kodeksa, sa svetačkim slavljima koja propisuje najstariji sačuvani kalendar srednjovjekovne Pule iz 14. stoljeća, recentno pronađen u Augsburgu. Sakramentar « ; šibenskog» ; kodeksa pripada tipu « ; gregorijansko rimsko-njemačkog» ; sakramentara, u kojemu nalazimo osim osnovnog korpusa rimskih svetaca i sloj liturgijskog slavlja tipičnih južnonjemačkih svetaca, zatim svetaca patrijarhije Akvileja, te poglavito cijeli sloj Istri svojstvenih svetačkih imena. Ovakova slika sakramentara koji svjedoči usvajanje različitih svetačkih kultova divergentnih europskih regija, jedna je od karakteristika liturgije srednjovjekovne Pule. Ona se u potpunosti podudara sa recentnom spoznajom povjesničara Bernharda Schimmelpfenniga koji ju je opisao sintagmom « ; otapala različitih tradicija svetačkih kultova» ; .

Šibenik; Pula; liturgijske knjige; Liber sequentiarum et sacramentarium; skriptorij Tegernsee; rani srednji vijek

nije evidentirano