hrvatski

Bukefal – od Aleksandride do Kafke

Kafkin » ; avangardni palimpsest« ; Novi advokat (Der neue Advokat, 1917.) izvanredna je umjetnička aktualizacija tromilenijskih koordinata prototekstna opstojanja Aleksandride, Pseudo-Kalistenova romana (oko 300. g. n. e.) o Aleksandru III. Velikom (Ά λ έ ξ α ν δ ρ ο ς ό Μ έ γ α ς ). Komparativnom poetičkom analizom autorica obuhvaća nekoliko intertekstualnih razina ove, kafkijanski antropo-metamorfozične, 'als ob' doktorske promocije – najmilijega » ; konja od megdana Aleksandra Makedonskog« ; (Kafka), čudesna vologlava Bukefala (grč. Β ο υ κ ε φ ά λ ο ς , volovska glava ; lat. Bucephalus) – u paradoksalno problematična, 'novoga advokata' europske građansko-(NE)pravne civilizacije apsurda. U proces analitičkog promišljanja inkrustirane su i (para)citatne markacije prototekstnosti dra Bucephalusa iz dvaju izdanja legendarne Aleksandride: 1. (zapadno)ćiriličkoga Roudničkoga rukopisa iz 1. pol. 16. st. (prijepis starijega rkp., s čakavsko-ikavskim jezičnim elementima) koji je izdao V. Jagić (Starine III, JAZU, Zagreb 1871) ; 2. jezično posuvremenjene makedonske Aleksandride (Ohrid 2001.) koja se, prema redaktoru D. Pandevu – u potrazi za izgubljenim rukopisom makedonske Aleksendride – temelji na Pripovetki o Aleksandru Velikom u staroj srpskoj književnosti, rukopisu iz 14/15. st., pisanome na crkvenoslavenskom jeziku srpske redakcije, u izdanju S. Novakovića (Glasnik srpskog učenog društvа , knj. IX, 1878. g.).

Bukefal; Aleksandar III Makedonski; Aleksandrida; Franz Kafka; „ Novi advokat“; „ Der neue Advokat“; Vatroslav Jagić; Roudnički rukopis; Dimitar Pandev; makedonska Aleksendrida

nije evidentirano