hrvatski

Srednjoškolci kao potencijalni menadžeri na prekretnici: Prema znanju ili prema nasilju?

Sport kao pojava je odavna prestao biti tek lokalno determinirana manje-više stohastička zabava i utvrdio je svoje ciljeve, djelovanje, aktivnosti, resurse, ljudski potencijal, potrebe i prostor. Na taj način, kao i svaka druga, uvjetno rečeno, zaokružena aktivnost, podliježe istim globalnim pravilima kao i npr. strojarstvo, medicina, građevina, ekonomija, politika, pravosuđe, i td. To znači da ima sebi svojstvene ciljeve, metode, djelovanja i kompetencije. I dok se u gotovo svim drugim disciplinama (poput nabrojanih) redovito verificiraju isključivo stvarne vrijednosti znanja (jer će u suprotnome u građevini mostovi padati, u medicini ljudi umirati, u pravosuđu nastati kaos), upravljanje u sportu (sportski menadžment) je ostavljen na vjetrometini različitih utjecaja i inkorporiranja divergentnih i često neprihvatljivih ideja, projekata i ljudi. Kompletna sportska “ mašinerija” prečesto je sa samog vrha vođena od pojedinaca i grupa čiji ciljevi nisu potpuno imanentni sportu kao pojavi, već im je sport samo poligon za realizaciju ideja i ciljeva za koje nije posve sigurno da su sociološki opravdani s pozicije sporta kao pojave. Iako se ne može osporiti često dobre i poštene namjere, nije sigurno da su stvarne spoznaje takvih struktura uvijek korespodenetne stvarnim ciljevima sporta (“ Put do pakla često je popločan dobrim namjerama” ), o čemu svjedoče mnoge devijacije, a među njima najočitija – nasilje u sportu (od dopinga do navijačkih rušenja). U ovom članku razmatrana je pozicija možda najosjetljivije populacije – srednjoškolaca, kako bi se obrazložilo zašto se baš među njima regrutira najviše potencijalnih nasilnika u sportu. Naime, upravo oni su ta populacija koja će u bliskoj budućnosti (10-tak godina) početi preuzimati uloge odlučivanja. Jedna od mogućnosti je da ih prepustimo stohastičkim modelima za koje nije sigurno da će krenuti u pozitivnom pravcu (ili još gore da ih naučimo prihvaćati postojeće modele), a druga je mogućnost da ih uputimo u edukaciju šireg humanističkog i društvenog konteksta kako bi sutra, neki od njih kao menadžeri u sportskim organizacijama djelovali na znatno kvalitetnije načine, jer je edukacija jedino rješenje kojim se stvarno može riješiti problem nasilja u sportu u svim vidovima.

sport; nasilje; srednjoškolci; menadžment

nije evidentirano