Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Crkvene strukture predturske Slavonije (CROSBI ID 38641)

Prilog u knjizi | izvorni znanstveni rad

Andrić, Stanko Crkvene strukture predturske Slavonije // Slavonija, Baranja i Srijem. Vrela europske civilizacije. Prvi svezak / Andrić, Stanko ; Bratulić, Josip ; Ćosić, Stjepan et al. (ur.). Zagreb: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske ; Galerija Klovićevi dvori, 2009. str. 259-267

Podaci o odgovornosti

Andrić, Stanko

hrvatski

Crkvene strukture predturske Slavonije

U prilogu se sistematiziraju glavne dosadašnje spoznaje o crkvenoj organizaciji na području Slavonije, Srijema i Baranje u srednjem vijeku. Nakon propasti antičkih biskupija u južnoj Panoniji i dugog razdoblja odsutnosti organiziranog kršćanstva s tih prostora, potkraj prvoga tisućljeća zabilježeni su pokušaji obnove crkvenih središta na njegovim rubovima, u Sisku i Srijemskoj/Mačvanskoj Mitrovici, ali izgradnja dijecezanskih struktura u pravom smislu započinje tek u 11. stoljeću, kada ugarski kraljevi osnivaju Pečušku (1009) i poslije Zagrebačku biskupiju (vjerojatno 1094). Međurječje Drave i Save podijeljeno je između tih dviju biskupija s međusobnom granicom na Psunju, Papuku i u istočnom dijelu donjomiholjačke Podravine. Pečuška je biskupija na svome području južno od Drave uspostavila četiri arhiđakonata (Osuvački, Vukovski, Požeški i Markijski), a tri najistočnija arhiđakonata Zagrebačke biskupije (Svetačje, Gušće i Vaška) ležala su također na području današnje Slavonije. U istočnoj polovici Srijema (odnosno dunavsko-savskog međurječja), pak, vrijedila je duhovna vlast Kaločko-bačke nadbiskupije sve dok ondje nije u 13. stoljeću osnovana mala Srijemska biskupija, s prvotnim sjedištem u Banoštoru. Oko polovice 13. stoljeća, sjedište katoličkih bosanskih biskupa preneseno je pod nadzorom ugarsko-hrvatskih vladara u Đakovo pa je tim biskupima bila odstupljena vlast nad jednim posavskim dijelom Pečuške biskupije. Osim dijecezanskog svećenstva i njegove hijerarhije, procesu kristijanizacije donjega međurječja doprinosile su u doba Arpadovića i samostanske ustanove benediktinaca, regularnih kanonika i cistercita. Njima se od 13. stoljeća pridružuju i uglavnom kratkovjeki samostani viteških redova (templari i ivanovci), kao i puno trajnije zajednice prosjačkih redova, franjevaca i dominikanaca. Potonji se isprva nastanjuju po najvažnijim naseljima (Požega, Virovitica, pojedina mjesta u Srijemu), a u kasnijem srednjem vijeku osnivaju još samostana (u tome daleko prednjače franjevci), nerijetko i po naseljima posve skromnih gradskih obilježja, “ trgovištima” . Uz njih se pojavljuju i samostani pavlina te još jednoga prosjačkog reda, augustinskih pustinjaka. Dok stare redovničke ustanove uglavnom odumiru ili prihvaćaju neredovničke, pa čak i svjetovne, “ komendatare” , na izmaku srednjega vijeka najustrajnijima se pokazuju franjevačke ustanove, osobito one reformiranoga opservantskog ogranka, čiji će pripadnici i pod osmanskom vladavinom u 16. i 17. stoljeću obnavljati i održavati nekoliko središta misijsko-pastoralnog rada.

Slavonija, Srijem, Baranja, srednji vijek, biskupije, arhiđakonati, kaptoli, crkveni redovi, samostani

nije evidentirano

engleski

Church structures of pre-Ottoman Slavonia

nije evidentirano

Slavonia, Baranja, Srijem, Middle Ages, bishoprics, archdeaconries, chapters, church orders, monasteries

nije evidentirano

Podaci o prilogu

259-267.

objavljeno

Podaci o knjizi

Slavonija, Baranja i Srijem. Vrela europske civilizacije. Prvi svezak

Andrić, Stanko ; Bratulić, Josip ; Ćosić, Stjepan ; Iskra Janošić, Ivana ; Nemec, Krešimir

Zagreb: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske ; Galerija Klovićevi dvori

2009.

978-953-271-027-4

Povezanost rada

Povijest