hrvatski

Izazovi za obitelj i školu u 21. stoljeću

Razmišljanje o obitelji, školi i problemima mladih u društvu, goruće su teme i problemi svake zemlje te zahtijevaju promjenu mentaliteta u smislu kvalitativnih inovacija za koje se s različitih stajališta moraju zauzeti mnogi. Koji su izazovi današnjice koji se nameću školi? Postoje mnogi izazovi. Mi ćemo spomenuti samo nekoliko: Čovjek, žena, djetinstvo i mladost, obitelj, škola i dr. Brze promjene sa svim svojim pozitivnim i negativnim konotacijama nameću potrebu za spoznavanjem izazova i zauzimanjem stava, posebno onih izazova koji se odnose na školu i obitelj. Na koji način to utječe na učenika, roditelje, profesore i ravnatelje u svim stupnjevima školovanja? Današnji čovjek je uronjen u konkretne probleme svakidašnjice. Ta činjenica odvraća njegov pogled od njega samoga. Ne dopušta mu susresti se sa svojim ja. Ipak i u konzumističkom svijetu izranja instinktivni zahtjev koji postavalja pitanje: tko je čovjek? Što zna o samom sebi, o svom položaju? Je li on ikad sebi postavio pitanje zašto je došao egzistirati na ovaj svijet? Je li to njegova želja ili je slučajno bačen u određeno vrijeme i na određeno mjesto? Čovjek nije samo intelekt kojemu ne bi trebalo naslijeđe. On bi tad mogao sve predvidjeti, a ne čekati svoje potomke. No on je tjelesan i zbog toga mu treba iskustvo događanja na ovom svijetu. Iskustvo pokazuje da čovjek ne može susresti samoga sebe ostajući u sebi samom. No on ne može shvatiti ni svijet u kojem živi. Stoga čovjek ima potrebu susresti se s drugim, koji će mu pomoći da protumači samoga sebe. Tko je taj drugi kojeg čovjek može upitati tko sam ja? Prema Bibliji taj Drugi je Bog koji je čovjeka stvorio na svoju sliku, sebi slična. Vidje taj Drugi da čovjek ne može biti sam, pa mu dade družicu da oformi inokosnu jezgru u kojoj će biti sretan. Njihova sreća je kratko trajala. Njihova želja za spoznajom bila je jača od sreće za biti. Njihova spoznaja značila je posjedovati jedno drugo i sve oko sebe, a ne biti jedno s drugim i s prirodom u miru. Tako je čovjek ostao bez Drugoga, kao lutalica sa sve jačim uzdahom kretanja u nepoznato. Moja glavna preokupacija u ovoj knjizi je čovjek kao racionalno biće, žena koja je kroz stoljeća ponižavana, djetinjstvo koje ne postoji u globalnom svijetu, mladost koja živi od konzumacije svega što joj je na dohvat ruke, zatim obitelj koja se nalazi u jednom kaosu te škola koja pokušava osposobiti djecu za normalan život. Ovu Knjigu možemo podijeliti na osam dijelova: 1. Čovjek kao racionalno i jedinstveno biće koji uvijek teži za novim spoznajama, a te ga spoznaje dovode do nezadovoljstva i osamljenosti. 2. Žena kao biće koje je kroz povijest bilo omalovažavano, no i sada u nekim dijelovima svijeta pripada nižoj razini čovjekovog bića. 3. Djetinstvo je sad u krizi, za razliku od prijašnjih stoljeća kad je dijete bilo u središtu obiteljskog i društvenog zbivanja. 4. Mladost je nekad bila glavni pokretač društvenih zbivanja i društvenih promjena svojim mladenačkim pokretima. Danas kao da se uspavala ili bolje rečeno postala pasivni promatrač svih zbivanja oko sebe. Jedino se zanima za konzumiranje svega. 5. Suvremena obitelj je u raskoraku, bilo da se radi o bračnim parovima zasebno ili zajedno s djecom. Bračni parovi rade po cijele dane, a djeca su prepuštena sama sebi bez ikakvog nadzora. Svi su u nekakvoj koliziji. Roditelji više nisu autoritet, a djeca su izgubila vrijednost poslušnosti. 6. Škola kao da je u današnje vrijeme izgubila svoj odgojni dio, a ostao samo obrazovni. Nemoćni roditelji vrše pritisak na umorne profesore, a učenici ne razumiju ni roditelje ni profesore. 7. Kolizija između učenika i profesora dosegla je svoj vrhunac. Profesori su izgubili autoritet, a učenici svoj zanos za stjecanjem znanja i lijepog vladanja. 8. Komisija za odgoj i obrazovanje u Ujedinjenoj Europi smatra da će škola biti kao tvornica koja najbolje produkte odmah plasira na tržište, a lošije u škart. U našem slučaju najbolji učenici će odmah biti zuzeti od bogataša, a loši će morati tražiti sebi kruh na drugi način. 9. Katoličke škole moraju biti misonari vjere, kulture, zajedničkog življenja, milosrđa i zajedničkog poštivanja. One bi trebale pomoći mladom čovjeku da se snađe u ovom svijetu u 21. stoljeću. Došao sam do zaključka da je 21. stoljeće puno kaosa u pogledu čovjekova bivovanja. Zapravo, sve što se radi je za poboljšanje ljudskog života, ali zbog takvog načina poboljšanja mnogi moraju izgubiti svoj identitet, svoju vjeru, svoj dom, svoju intimu i kao da ne pripada ni muž ženi, ni žena mužu, ni djeca obitelji, nego svi trebaju po nekim pravilima životariti. Taj čovjekov um čini ga dihotomnim. Jedno mu govori tijelo, a drugo um i tako dolazi u sukob sa sobom.

odgoj; djetinjstvo; mladost; žena; obitelj; škola

nije evidentirano