hrvatski

Dubrovačko plemstvo u 15. stoljeću

Do 15. stoljeća Dubrovnik se oblikovao kao aristokratska republika u kojoj vlast pripada patricijatu, rigorozno zatvorenom i nasljednom. Pri tome se pojam dubrovačkog vlastelinstva u potpunosti izjednačio s pojmom vlasti. Staleška pravila kojima se dubrovačka elita odredila najstroža su u čitavoj Europi. Tako strogo uokvirena skupina je do pada Republike čuvala vlast, nezavisnost i vlastitu društvenu poziciju kao istovjetne stvari. Težnja za nepromjenjivošću političkih i društvenih obilježja okamenila je društvenu hijerarhiju i sustav vlasti. Ključni pojmovi državne ideologije bili su drevno porijeklo, sloboda i mir. Splet građanskih vrlina koje su se tražile od vlastele podređivao je pojedince općem dobru, interesu Republike i očuvanju tradicije. Konzervativnost se proširila na sav život grada i Republike i postala idejom vodiljom u povijesnom hodu vlasteoskog staleža, a slijedom toga i u životima pojedinaca. Zbog tih suodnosa priča o dubrovačkoj vlasteli ne može se svesti samo na njihove staleške značajke, već nužno mora obuhvatiti i širu zajednicu i sudbinu pojedinca. Život dubrovačke vlastele prelamao je u sebi politiku, gospodarstvo, društvene odnose i svekoliku osjećajnost vremena, pa je sve to našlo svoje mjesto u promišljanju njihovog mjesta u dubrovačkom društvu. Posljednja su poglavlja posvećena simbolici vlasti i plemstva izraženoj u ceremonijalu, značenju rodovskih imena i patrimonijalnih dobara, heraldici, usmenoj i pisanoj plemićkoj tradiciji, odijevanju, opremi kuća, kultu mrtvih i drugim statusnim simbolima. Razmatrajući svjetovne i vjerske rituale u službi države i politike, autorica je pokazala s koliko su pažnje i osjećaja za detalje dubrovačke vlasti posredovale puku svoj ideološki sustav. U toj su analizi našli mjesta i državni simboli koji su također dio vlasteoske simbolike zbog potpunog poistovjećenja vlastele i vlasti, odnosno Republike. Ideologija Republike odredila je vlastelu kao skupinu ljudi koji su nosioci njezinih vrijednosti i koji zbog toga moraju imati povlaštenu poziciju u političkoj i društvenoj hijerarhiji. To njihovo temeljno uvjerenje podržavalo je ekskluzivnu svijest elite i postalo instrumentom dominacije, posredovane simbolikom ceremonijala, obilježja grada i staleža, te smišljenim likovnim predodžbama.

plemstvo; Dubrovnik; humanizam; urbana povijest

nije evidentirano