hrvatski

Visoko školstvo u Zadru od početaka do danas

Visoko školstvo u Zadru svoje izvorište nalazi u bogatoj tradicijskoj ostavštini koju je moguće pratiti još od vremena ranoga srednjeg vijeka, kada u Zadru, kao i u većini naših primorskih gradova, djeluju samostanske, a pri katedralama i katedralne škole za školovanje redovničkog, odnosno svećeničkog pomladka. Upravo na zasadima crkvenog podučavanja a u vrijeme snažnog gospodarskog, te sukladno tome i kulturnog napredka zadarske gradske komune, koja u sklopu Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva doživljava svoj najveći uspon, godine 1396. dominikanci Provincije Dalmacije osnivaju Generalno učilište dominikanskoga reda, odnosno Universitas Jadertina, koje je godine 1553. dobilo status tzv. povlaštenog sveučilišta s pravom podjeljivanja najviših akademskih naslova. Zadar se tako vrlo rano našao u povlaštnom krugu izabranih europskih sveučilišnih gradova, a Universitas Jadertina postaje prvim sveučilištem na hrvatskom prostoru što je nesumnjivo nezaobilazan podatak za proučavanje povijesti cijeline hrvatskog visokog školstva. Visoko školstvo u Zadru razvijalo se unatoč nesklonim povijesnim prilikama uslijed dugotrajne mletačke vladavine i pod opterećenjem osmanlijske opasnosti, tako da se i usprkos svim poteškoćama kontinuitet Universitas Jadertina može pratiti sve do godine 1807., kada ga je ukinula francuska vlast. Ako bi u razvitku zadarskoga visokog školstva ovim činom završila njegova prva faza, u kratkotrajnoj bi francuskoj vladavini, osnivanjem tzv. Centralnog učilišta godine 1810., započela njegova druga faza, s obzirom na to da su se Pravilnikom o njegovu radu mogla stjecati akademska zvanja, a među sedam fakulteta koliko ih je imalo neki su bili preteče u Hrvatskoj. Ukidanjem toga učilišta, godine 1811., prestaje na našim prostorima djelovati prvo moderno sveučilište, a u Zadru za jedno vrijeme zamire visoko svjetovno školstvo. Nasuprot tomu, crkveno visoko školstvo dobiva snažan poticaj godine 1826. osnivanjem visokog bogoslovnog učilišta, tzv. Nadbiskupskog sjemeništa u Zadru, odnosno od godine 1903. Institutum Theologicum Centrale Jadrense, a njegovi će polaznici značajno utjecati i na razvitak kulturnih prilika u cijeloj Dalmaciji. Kontinuitet svjetovnog visokog školstva u Zadru tijekom 19. stoljeća ogleda se i u pokretanju privatnog pravnog studija, odnosno kroz osnivanje Zavoda za privatni pravni studij, godine 1848., čije je rad bio uvjetovan potrebom za školovanim pravnim kadrovima, osobito zbog položaja Zadra kao administrativnog središta Dalmacije. U tom bi kontekstu trebalo shvatiti i neuspješni pokušaj osnivanja Pravne akademije koja je svoje utemeljenje između ostalog bazirala na činjenici da se Zadar nalazi na središnjem dijelu istiočnojadranske obale kojem prirodno streme ostali prostori Dalmacije, Istra, te Hrvatsko primorje. Unatoč problemima s kojima se za druge austrijske uprave susretalo visoko školstvo u Zadru, visokoškolska djelatnost kontinuirano se razvijala, da bi nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije, dolaskom Zadra pod talijansku vlast, započeo s radom tzv. Seminario arcivescovil, osnovan godine 1924., nakon što se u Split preselilo Centralno bogoslovno sjemenište. Nakon 2. svjetskog rata u visokoškolskoj djelatnosti Zadra započinje novo razdoblje koje je obilježilo osnivanje Filozofskog fakulteta, godine 1955. kao prve visokoškolske ustanove utemeljene izvan Zagreba. Godine 1961. osnovana je Pedagoška akademija kao visoka škola za izobrazbu nastavnika, kasnije integrirana Filozofskom fakultetu. Osim navedenih visokoškolskih institucija u Zadru je nakon 2. svjetskog rata djelovalo još nekoliko visokih škola, samostalno ili u okviru hrvatskih sveučilišta. Najznačajniji događaj za suvremeno visoko školstvo u Zadru zasigurno je utemeljenje Sveučilišta u Zadru, godine 2002., bez čijeg bi osnivanja bio upitan daljnji razvitak sveučilišnog života u Zadru i njegovo uključivanje u suvremene europske sveučilišne tokove.

visoko školstvo; Zadar; povijest obrazovanja

nije evidentirano