hrvatski

Breme pušenja u populaciji mladih odraslih

Pušenje je vodeći uzrok prerane smrti koji se može djelotvorno prevenirati. Cilj istraživanja je utvrditi razlikuju li se mladi teški pušači od nepušača u osam komponenti zdravlja ispitivanih SF 36 upitnikom. Hipoteza je da mladi pušači u ranoj fazi rizičnog pušenja (>20 cigareta dnevno) imaju drugačije bihevioralne i socioekonomske karakteristike koje ih bolje adaptiraju na udare okoline u populaciji, a što je osobito izraženo u Istočnoj regiji Hrvatske. Za kvantitativnu analizu sam koristila podatke dobivene Hrvatskom zdravstvenom anketom koja je provedena 2003. godine, a u drugom dijelu istraživanja sam se služila kvalitativnom metodom intervjuiranja uzorka intenzivnih pušača. U Hrvatskoj puši trećina (31, 2%) stanovništva. Postoji regionalni pattern navike pušenja i on pokazuje kod muškaraca povećanje prevalencije od zapada ka istoku i od juga prema sjeveru. Kod žena se prevalencija također povećava od zapada prema istoku, ali i od sjevera prema jugu, što je obrazac suprotan obrascu u muškaraca. Također je najviša prevalencija žena pušača u Zagrebu, što je suprotno od raspodjele u muškarca. Ovakve regionalne razlike su vjerojatno uvjetovane socioekonomskim i razlikama u načinu života stanovništva, kao i sve većom ravnopravnosti među spolovima. U Istočnoj regiji ima 28.600 muškarca i 8.000 žena teških pušača u dobi 18-29 godina. 41, 3% muškaraca i 32, 0% žena teških pušača imaju prihode manje od 2.000 kn mjesečno. Možemo reći da je to skupina koja živi na rubu egzistencije. Muškarci su češće samci (77, 8%), dok žene teški pušači češće žive u nekom obliku bračne zajednice (75, 5%). 67, 2% muškaraca i 58, 0% žena teških pušača nije radno aktivno. Niski stupanj edukacije ima 33, 7% muškaraca i 30, 3% žena teških pušača. Niti jedan ispitanik teški pušač nema visoki stupanj edukacije. Edukacija utječe na znanje i informiranost o zdravlju i rizičnim čimbenicima. 44, 7% muškaraca i 22, 9% žena teških pušača je mijenjalo mjesto boravka u razdoblju od 1991. do 1995. godine. Ovaj podatak treba promatrati u kontekstu ratnih zbivanja na ovim prostorima, te bi mogli zaključiti da su traumatična događanja imala utjecaj na razvoj navike pušenja, kao i na njegovu težinu. Uspoređujući mlade pušače i nepušače u Istočnoj regiji, primjetno je da pušači procjenjuju da imaju više tjelesnih bolova (80 vs nepušači 90), ali se procjenjuju kao vitalniji (70 vs nepušači 60), boljeg općeg zdravlja (72 vs nepušači 67), boljeg psihičkog zdravlja (76 vs nepušači 72) i boljeg socijalnog funkcioniranja (100 vs nepušači 88). Postoji statistički značajna razlika između mladih pušača i nepušača u svim kategorijama (p<0, 001). Teški pušači u Istočnoj regiji lošije procjenjuju opće zdravlje (67) od lakih pušača (72), a bolje socijalno funkcioniranje (100 vs laki 88) i psihičko zdravlje (80 vs laki 72). Između lakih i teških mladih pušača postoji statistički značajna razlika u svim kategorijama (p<0, 001). Kvalitativni dio istraživanja je pokazao da se pušači regrutiraju iz obitelji pušača i da pušenje započinje u ranoj adolescenciji prema istom obrascu za sve ispitanike. Potrebno je nekoliko godina da bi pušenje poprimilo obilježja tipičnog adiktivnog ponašanja. Najčešći uzrok adiktivnog pušenja je rješavanje stresa i životnih situacija za koje ispitanici nemaju adekvatno izgrađene mehanizme reagiranja ili "nošenja sa situacijom". U procesu razvoja ovisnosti važna je uloga okoline koja je u Istočnoj Hrvatskoj izuzetno tolerantna na ovisničko ponašanje i to u svim segmentima od obitelji do javnih institucija. Neophodno je usvojiti i provoditi mjere koje su se već pokazale kao efikasne koje uključuju legislativu, njeno dosljedno provođenje, ali i edukaciju stanovništva, osobito mladih, kako bi se spriječio početak pušenja. Intervencije treba kombinirati s individualiziranim pristupom koji bi u obzir uzeo nasljeđe i jedinstvenost okolišnih utjecaja.

pušenje; rizik; Hrvatska zdravstvena anketa

nije evidentirano