UTJECAJ ERADIKACIJE H. PYLORI I ČIMBENIKA VIRULENCIJE NA PROMJENU PREMALIGNIH OBILJEŽJA SLUZNICE ŽELUCA (CROSBI ID 353971)
Ocjenski rad | doktorska disertacija
Podaci o odgovornosti
Filipec Kanižaj, Tajana
Katičić, Miroslava
hrvatski
UTJECAJ ERADIKACIJE H. PYLORI I ČIMBENIKA VIRULENCIJE NA PROMJENU PREMALIGNIH OBILJEŽJA SLUZNICE ŽELUCA
Uvod: Dosadašnja istraživanja nisu odgovorila na pitanje reverzibilnosti H. pylori pozitivnog atrofičnog gastritisa i intestinalne metaplazije sluznice želuca te uloge eradikacijske terapije i čimbenika virulencije. Cilj: utvrditi utjecaj uspješnosti eradikacijske terapije i čimbenika virulencije H. pylori na dinamičnost premalignih promjena: atrofije i intestinalne metaplazije u 5 godišnjem vremenskom intervalu. Usporediti rezultate serološkog određivanja razine enzima PGI, PGII, PGI/II i G17 i nalaza pojedinih stupnjeva patohistoloških promjena. Materijali i metode: U istraživanje je uključeno 186 bolesnika s infekcijom bakterijom H. pylori i u početnom histološkom nalazu prisutnim atrofičnim gastritisom i/ili intestinalnom metaplazijom na jednoj ili obje od anatomskih lokalizacija u želucu. Bioptati želuca analizirani su (prema Sydney i OLGA sistemu) na početnom i kontrolnom (u 5. godina) pregledu. Kod oba pregleda ELISA metodom određena razina enzima PGI, PGII i G17 u serumu. Westernom blot metodom određena je prisutnost antitijela na p120 (CagA), p95(VacA), p 29 (OMP), p26 i p19 (OMP). Rezultati uspjeha eradikacijske terapije testirani histološki na kontroli u 5-oj godini. Rezultati: Statistički značajna dinamičnost rezultata u petogodišnjem intervalu utvrđena je za obje ispitivane histološke varijable i na obje anatomske lokalizacije te razinu svih ispitivanih enzima. Kod bolesnika s prisutnim patohistološkim parametrom u početnom nalazu utvrđena je statistički značajna regresija stupnja ili stadija u većine (do 98%) bolesnika. U manje od 17% bolesnika prisutna je progresija stupnja ili stadija histološkog parametra. Neuspjeh eradikacijske terapije značajni je prediktor progresije stupnja ili stadija atrofičnog gastritisa korpusa i antruma te intestinalne metaplazije (prema OLGA sistemu). P 120 (cagA) i p 26 serološki negativitet prediktori su progresije atrofičnog gastritisa korpusa te stadija intestinalne metaplazije. Razina enzima G17 statistički značajno korelira stupnjevima intestinalne metaplazije u korpusu želuca. Zaključak: ovisno o bazičnom nalazu, uspješna eradikacija H. pylori u značajnog dijela bolesnika s atrofičnim gastritisom i intestinalnom metaplazijom dovodi do regresije stupnjeva ili nepromjenjivosti prisutnih promjena. Neuspjeh eradikacijske terapije prediktor je progresije histoloških parametara. Razina enzima G17 u prvom pregledu pozitivno korelira s stupnjevima intestinalne metaplazije u korpusu želuca.
H. pylori; premaligne histološke promjene; PGI; PGI/II; G17
nije evidentirano
engleski
Role of H. pylori eradication therapy success and virulence antigens on dynamics of gastric mucosa premalignant changes
nije evidentirano
H. pylori; premalignant patohistological changes; PGI; PGI/II; G17
nije evidentirano
Podaci o izdanju
181
16.10.2009.
obranjeno
Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj
Medicinski fakultet u Zagrebu
Zagreb