hrvatski

Liječenje zmijskog ujeda – priča kao dio sjećanja zajednice

U radu Liječenje zmijskog ujeda – priča kao dio sjećanja zajednice izlaže se građa o jednom segmentu narodne medicine. Liječenje zmijskog ujeda, koje su još sredinom 20. stoljeća na ovom području provodile većinom žene, pokazalo se zanimljivim već pri samom ispitivanju, u trenucima kad su kazivači samoinicijativno započinjali priču, što je dalo naslutiti kako im je taj oblik liječenja ostao vrlo svjež u sjećanju te ga i sami smatraju važnim i prepoznatljivim elementom zajednice. Priča kao dio sjećanja zajednice predstavljala je temeljno polazište u izradi ovog rada. Težište je zbog toga stavljeno na svjedočanstva i razmišljanja stanovnika Krivog Puta vezana uz liječenje zmijskog ujeda, pri čemu se ovaj segment narodne medicine promatra kao jedan od elemenata koji pridonosi sagledavanju kompleksnosti seoske društvenosti. Tajnovitost koja obavija sam postupak liječenja, ali ponekad i priču dobivenu od kazivača, daje toj društvenosti posebnu dimenziju. Terenskim radom prikupljeno je mnoštvo podataka o postupku liječenja ujeda zmije i ljudima koji su ga provodili te se ponekad u njihovoj obradi učinilo kako je teško prikazati sve varijante koje su kazivanjima dobivene. No, pokušajem svođenja svih tih varijanata na neku uopćenu sliku dobio bi se pogrešan zaključak. Postupkom shematiziranja jednog segmenta načina života kulturu bi se pogrešno prikazalo kao nepromjenljivu i zatvorenu strukturu. A upravo sve dobivene i iznesene varijante govore o priči kao o nečem promjenljivom, živom, ponekad neuhvatljivom. Tako se, ako se na sva kazivanja gleda kao na motive koje su zajedno oblikovali različito ljudsko iskustvo, krhko sjećanje i seoska ogovaranja, može govoriti o priči koja oblikuje društveno sjećanje. U ovom se radu pokušao dati prikaz tog sjećanja koji, iako necjelovit i nedovršen, otkriva jedan segment života Krivopućana.

liječenje zmijskog ujeda, Krivi Put, priča, društveno sjećanje

Rad je u neznatno proširenoj varijanti objavljen u Senjskom zborniku 31 iz 2004. godine, str. 213-238.