hrvatski

Agronomske i ekološke implikacije proizvodnje GM usjeva

Glavni cilj pri kreiranju današnjih generacija genetski modificiranih (GM) usjeva je poboljšanje agronomskih svojstva poput otpornosti na pesticide (prvenstveno herbicide) i štetočinje. Limitirane poljoprivredne površine i još uvijek rastuća ljudska populacija čine GM tehnologiju interesantnom i korisnom u svrhu osiguranja dovoljnih količina hrane. Prihvaćanje GM usjeva od strane poljoprivrednih proizvođača u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zemljama odigralo se relativno brzo uslijed brzih i neposrednih koristi u kontroli štetočinja. Na taj način poljoprivredni proizvođači su uspješno održali ili čak povećali prinos i kakvoću uzgajane kulture. Međutim, uvođenje GM usjeva u komercijalnu poljoprivredu potaklo je i zabrinutost zbog potencijalno štetnih agronomskih i okolišnih učinaka. Ti negativni popratni efekti proizlaze kako iz genetskih modifikacija tako i zbog alternativnih agrotehničkih zahvata u tehnologiji proizvodnje. Tako kontrola samoniklih biljaka u plodoredu nakon uzgoja kultura s unesenom tolerantnošću na herbicide (primjerice uljana repica) može postati jedan od najvećih izazova za poljoprivredne proizvođače. Nadalje, geni iz GM usjeva mogu „ pobjeći“ stranooplodnjom i hibridizacijom sa ne-GM usjevima i divljim srodnicima. Štetni učinci mogu biti i na mikororganizme tla, te na regionalnu bioraznolikost uslijed promjene standardnih programa zaštite usjeva od štetočinja. U radu će se raspraviti prethodno navedene i druge agronomske i ekološke implikacije povezane s uzgojem GM usjeva.

GM usjevi; otpornost; pesticidi; stanooplodnja; hibridizacija

nije evidentirano