hrvatski

Cetinski knez Ivaniš Nelipčić – “ ban naših Kraljevstava Dalmacije i Hrvatske”

Ovaj je rad posvećen jednom, u historiografiji spornom detalju iz života cetinskog kneza Ivaniša Nelipčića, posljednjeg muškog izdanka ove znamenite hrvatske velikaške obitelji koja je upravo za njegova života dosegnula vrhunac svoje moći. Iako se u objavljenim izvorima, koji potječu iz razdoblja od 1416. do 1434., on u više navrata spominje kao ban Hrvatske i Dalmacije u historiografiji je, nasuprot tome, sve do danas ostalo općeprihvaćeno mišljenje kako Ivaniš nije bio zakoniti, od kralja imenovani ban. Razlog tome ležao je u činjenici da se među spomenutim izvorima nalaze tek dva službena spisa kraljevske kancelarije te da se istovremeno, u drugim službenim spisima, kao banovi navode druge osobe. Kako bi došao do odgovora na pitanje da li je Ivaniš Nelipčić uistinu bio zakoniti ban Dalmacije i Hrvatske i ako jest, kada je obnašao bansku čast, autor je analizirao svaki pojedinačni izvor u kojem se uz ime cetinskog kneza spominje i banski naslov. Među njima se nalaze i dva pisma kralja Žigmunda iz 1413., sačuvana u prijepisu neobjavljene, djelomično sačuvane ostavštine Ivana Lučića – Luciusa koja se do sada nisu citirala a koja potvrđuju ne samo zakonitost Ivaniševa banskog naslova već omogućuju i točnu dataciju njegova banovanja.

Ivaniš Nelipčić, hrvatski banovi, srednji vijek

nije evidentirano